
Hoće li BiH dobiti ambasadora iz SAD-a? Johnson sutra na saslušanju u Senatu
Ronald Johnson prolazi prvo saslušanje pred senatskim komitetom, nakon čega o njegovom imenovanju za ambasadora u BiH odlučuje cijeli Senat
Komitet za vanjske poslove američkog Senata počinje dvodnevno maratonsko saslušanje kandidata nominovanih za desetak ambasadorskih pozicija širom svijeta. Među njima je i Ronald Johnson, kandidat za novog ambasadora Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini. Johnsonovo saslušanje zakazano je za sutra, a počet će u 16.30 sati po centralnoevropskom vremenu. To je samo jedan od koraka koje on i ostali kandidati moraju proći prije nego što budu mogli preuzeti dužnosti za koje su nominovani. Nakon glasanja u Komitetu, nominacija će biti upućena na plenarnu sjednicu Senata, gdje će senatori odlučivati o njenom potvrđivanju ili odbijanju. Vrijeme za završetak postupka prilično je ograničeno jer je do izbora na polovini predsjedničkog mandata, koji će biti održani početkom novembra, ostao relativno mali broj radnih dana Senata. Ukoliko Johnson ili neki od ostalih kandidata ne budu uvršteni na dnevni red plenarne sjednice do 3. januara naredne godine, njihove nominacije bit će vraćene predsjedniku SAD-a. Predsjednik će u tom slučaju morati ponovo poslati nominaciju senatskom komitetu. Bosna i Hercegovina trenutno prolazi kroz najduži period bez potvrđenog američkog ambasadora od uspostavljanja diplomatskih odnosa 1992. i dolaska ambasadora Victora Jakovicha 1993. godine. Bivši brigadni general Ronald J. Johnson rođen je u Duxburyju u Massachusettsu. Menadžment je diplomirao na Franklin Pierce Collegeu u Rindgeu u saveznoj državi New Hampshire. Završio je i Školu za amfibijsko ratovanje te Komandno-štabni koledž Marinskog korpusa u Quanticu u Virginiji, kao i Pomorski ratni koledž u Newportu na Rhode Islandu. Nakon što je u septembru 1980. godine završio Osnovnu školu, Johnson je raspoređen u Prvi bataljon Drugog marinskog puka, gdje je služio kao komandant voda i čete. U martu 1983. raspoređen je u kasarnu marinaca u Portsmouthu u New Hampshireu. Dvije godine kasnije, u martu 1985, upućen je u Kopnene odbrambene snage u zaljevu Guantanamo na Kubi, gdje je bio komandant čete. Po završetku Škole za amfibijsko ratovanje u maju 1986. godine raspoređen je na dužnost vojnog posmatrača Ujedinjenih nacija u Libanu i na Sinaju. Nakon povratka u Sjedinjene Američke Države, Johnson je raspoređen u Treći bataljon Druge marinske pješadije. Obavljao je dužnosti komandanta čete i operativnog oficira bataljona, a potom je upućen u jugozapadnu Aziju kao podrška operacijama Pustinjski štit i Pustinjska oluja. Po završetku Komandno-štabnog koledža Marinskog korpusa u junu 1992. godine raspoređen je u Školu za amfibijsko ratovanje, gdje je radio kao instruktor operacija. Johnson je potom prebačen u Komandu američkih snaga, gdje je od jula 1995. do jula 1998. godine radio u odjelu J5. Tokom tog angažmana bio je raspoređen na dužnost savjetnika Centralnoazijskog mirovnog bataljona. U Drugu marinsku diviziju stigao je u julu 1998. godine i preuzeo komandu nad Trećim bataljonom Šestog marinskog puka. Na toj dužnosti ostao je do jula 2000. godine. Nakon toga je pohađao Pomorsku ratnu akademiju u Newportu na Rhode Islandu, a zatim je raspoređen u Odjeljenje za podršku i operacije u sjedištu Marinskog korpusa u Washingtonu. U julu 2002. godine priključio se Drugim marinskim ekspedicijskim snagama. Tu je služio kao operativni oficir i operativni oficir Druge marinske ekspedicijske brigade tokom operacije Iračka sloboda. Johnson je od juna 2003. do aprila 2007. godine komandovao 24. marinskom ekspedicijskom jedinicom. Tokom tog perioda učestvovao je u operaciji OIF-2 i evakuaciji američkih državljana iz Bejruta u Libanu. U junu 2007. godine raspoređen je u Odjel za planiranje, politiku i operacije, gdje je preuzeo dužnost direktora Odjeljenja za operacije. Ronald Johnson nosilac je brojnih priznanja i odlikovanja, među kojima su Legija za zasluge s dvije zlatne zvjezdice i borbenim oznakama „V“, Bronzana medalja sa zvijezdom i Medalja za zasluge u odbrani s grozdom hrastovog lista. Dobio je i Medalju za zasluge u službi sa zlatnom zvjezdicom, Zajedničku medalju za pohvalu, Medalju za pohvalu mornarice, Medalju za dostignuća mornarice te Vrpcu za borbena djelovanja sa zlatnom zvjezdicom.
IZVOR: oslobodjenje.ba
