Kuhar koji je kuhao za Tita otkrio njegove neobične navike
Titov lični kuhar govorio je o njegovim prehrambenim navikama, strahu od trovanja, putovanjima i susretima iza zatvorenih vrata
Milovan Mića Stojanović decenijama je bio jedan od rijetkih ljudi koji su imali neposredan pristup Josipu Brozu Titu. Kao njegov lični kuhar od 1956. godine pa sve do Titove smrti 1980, pripremao mu je obroke, putovao s njim širom svijeta i kuhao za više od 200 državnika i drugih uglednih gostiju. Njegov životni put nije nagovještavao da će jednog dana raditi u neposrednoj blizini jednog od najmoćnijih političara svog vremena. Odrastao je kao siroče, a umalo je postao konobar. Umjesto toga, završio je u kuhinji, gdje ga je karijera na kraju dovela do Titove službe. Rad uz predsjednika donosio je prestiž, ali i veliku odgovornost. Stojanović je znao da se prati šta radi, gdje odlazi i s kim razgovara, ali i šta se nalazi na Titovom tanjiru. Tito se bojao trovanja Stojanović je s Titom tokom godina posjetio 27 zemalja, ali posao ličnog kuhara nije podrazumijevao uobičajeni odmor. Jedan od razloga bio je Titov strah od trovanja hranom. Prema Stojanovićevim sjećanjima, postojala je ekipa stručnjaka koja je provjeravala pripremljenu hranu kako bi se isključila mogućnost trovanja. Nije bio zadužen samo za hranu. Titu je posluživao i alkohol, a posebno mu je ostao u sjećanju jedan srpski Božić kada su Tito i Stevo Krajačić, prema njegovim riječima, popili količinu pića pripremljenu za deset osoba. - Pomislio sam da će ih morati iznijeti iz voza kada stignemo u Pulu, ili da će se saplesti na visokim stepenicama. Ali ne – hodali su uspravno, kao da nisu ništa popili. Bilo je tu svakakvih dogodovština, ali sam znao da je najbolje praviti se da ne primjećujem ništa, jer ako bi Tito posumnjao u mene, nisam mogao očekivati dobar ishod - prisjećao se Stojanović. Šta je znao o Sofiji Loren? Stojanović je tokom godina svjedočio brojnim susretima koji su privlačili pažnju javnosti. Među njima su bili i Titovi susreti sa slavnom italijanskom glumicom Sofijom Loren. O njihovom odnosu godinama su kružile različite priče, ali je Stojanović ostao oprezan kada je riječ o detaljima. Prema njegovim riječima, Loren je tokom boravka na otoku Vanga lično kuhala za Tita, dok drugi ljudi nisu imali pristup rezidenciji. - Pravio sam se da sam pomoćnik. Dodavao sam joj sjeckani luk, oljušteni paradajz, pripremao osnovne sastojke. Ona se posvetila kuhanju, dok je Tito gledao. Je li tu bilo nečeg više – ne mogu reći. Odan sam i nikad neću govoriti o detaljima - kazao je Stojanović. Diskrecija je, očigledno, bila jedna od najvažnijih osobina čovjeka koji je godinama boravio u neposrednoj blizini Tita i njegovih gostiju. Titove navike Iako je pripremao hranu za državničke večere i susrete svjetske političke elite, Stojanović je znao i vrlo konkretne Titove prehrambene navike. Tito, prema njegovim riječima, nije volio dugo čekati na obrok, ali nije želio ni da mu se servira prevruća supa. Nije volio ribu s mnogo kostiju, dok je posebno uživao u jelima od tijesta. - Nije volio čekati, ali ni da mu se servira vruća supa ili riba s puno kostiju. Nije imao strpljenja za sitnice, zato su mu jela od tijesta bila omiljena. Posebno je volio četničku gibanicu – hrskave kore, kajmak… Jeo je za dvojicu, pio za trojicu, a radio za četvoricu! -pričao je Stojanović. Kako je nastala Karađorđeva šnicla? Uz Stojanovićevo ime veže se i priča o nastanku jednog od poznatijih jela jugoslavenske kuhinje – Karađorđeve šnicle. Sve je, prema njegovom svjedočenju, počelo 1956. godine u restoranu Golf na Košutnjaku. Jedna gošća naručila je kijevski kotlet, ali Stojanović nije imao sve potrebne sastojke. Umjesto da kaže da jelo ne može pripremiti, improvizirao je s onim što je imao. - Kad sam 1956. držao nastavu u restoranu Golf u Košutnjaku, jedna žena je tražila kijevski kotlet. Gdje me nađe! Piletine i maslaca nisam imao, u sekundi sam, da se ne brukamo, osmislio jelo od onoga što je na raspolaganju. Konobar mi je rekao da je voditeljica s Radio Beograda koja na ruskom čita o vodostaju. Urolao sam brzo teleću šniclu s kajmakom. Na kotlet je zaboravila, tražila recept. Kao iz puške sam rekao da je to karađorđeva šnicla - ispričao je. Kasnije je, kako je naveo, saznao da je riječ o Tamari Broz, supruzi Žarka Broza, Titovog sina. Neminovne provjere Ni njegov dolazak u Titovu službu nije prošao bez provjera. Ispitivani su njegovo porijeklo i politička podobnost, a dio njegove biografije bila je činjenica da su mu roditelji stradali od Nijemaca u Kragujevcu. - Ni monarhija ni komunizam ne mogu bez dvorova, ali bilo je presudno ko sam, čiji sam. Znalo se da su mi roditelji stradali od Nijemaca u Kragujevcu, a bio sam i pripravnik partije. Inače, znalo se i da sam zamalo postao konobar - govorio je Stojanović. Boravak uz politički vrh značio je i pristup informacijama koje često još nisu bile poznate javnosti. Stojanović je tvrdio da je među prvima saznao da se sprema smjena Aleksandra Rankovića. - Prvi sam saznao da će biti smijenjen. Milica, kuharica iz naše ambasade u Moskvi, javila mi je - ispričao je. Kuhao za kraljicu i svjetske lidere Stojanovićev posao nije se svodio samo na pripremanje Titovih omiljenih jela. Državni ručkovi i večere bili su važan dio diplomatskih susreta, pa je kuhar morao poznavati prehrambene navike, običaje i vjerska pravila gostiju. - Tito je najlakše gurao svoju politiku tokom državničkih ručkova i večera. Spremao sam Churchillu, Staljinu, Brežnjevu, trojici američkih predsjednika, Gadafiju, Rockefelleru i Rothschildu, engleskoj kraljici, caru Hailu Selassiju… Morao sam znati za koga trebam spremiti košer, kod koga su kakvi običaji. Niko nije imao primjedbu i Tito mi je uvijek zahvaljivao - prisjećao se. Posljednju Novu godinu s Titom Stojanović je dočekao 1980. godine u Karađorđevu. Jugoslavenski predsjednik tada je već bio ozbiljno narušenog zdravlja, ali se, prema Stojanovićevim sjećanjima, i dalje brinuo za Jovanku. Nakon odlaska u penziju, Mića Stojanović otvorio je restoran u Zemunu koji je vodio sa sinom Milanom. Sjećanja, recepte i priče iz decenija provedenih uz političku elitu kasnije je objedinio u knjizi "Kako sam skuhao historiju od Karađorđa do Tita", piše RTS.
IZVOR: avaz.ba