Tači je bio miljenik Zapada: Zvali su ga "Zmija", bio je jedan od simbola kosovske borbe
Bio je premijer kada je Kosovo 2008. proglasilo nezavisnost, kasnije ministar vanjskih poslova, a potom i predsjednik države
Hašim Tači (Hashim Thaçi) decenijama je bio jedno od najpoznatijih lica kosovske politike – od ratnog političkog predstavnika OVK-a do premijera i predsjednika Kosova. Danas je njegovo ime dobilo novu pravosudnu dimenziju. Specijalizirana vijeća Kosova u Hagu prvostepeno su ga osudila na 25 godina zatvora zbog ratnih zločina. Presuda je donesena gotovo tri decenije nakon što je iz političkog vrha Oslobodilačke vojske Kosova prešao u najviše institucije vlasti. Tači je bio premijer kada je Kosovo 2008. proglasilo nezavisnost, kasnije ministar vanjskih poslova, a potom i predsjednik države. Njegova politička biografija tako se danas nalazi između dvije različite slike – one u kojoj ga dio kosovskih Albanaca pamti kao jednog od ljudi koji su predvodili borbu protiv srpske vlasti i zaključaka suda o njegovoj odgovornosti za konkretne zločine počinjene tokom rata. Glavno uporište OVK-a Hashim Thaçi rođen je 24. aprila 1968. godine u selu Buroja kod Skenderaja, u Drenici, području koje će kasnije postati jedno od glavnih uporišta OVK-a. U Prištini je diplomirao historiju, a još tokom studentskih dana uključio se u politički pokret kosovskih Albanaca, u periodu kada su odnosi s vlastima Slobodana Miloševića postajali sve napetiji. Tokom devedesetih godina otišao je u Švicarsku, gdje je stupio u kontakt s albanskim emigrantskim strukturama koje su podržavale oružanu borbu. Ubrzo se uključio u OVK. U ratnim godinama koristio je nadimak „Gjarpëri“, odnosno „Zmija“. Nadimak se povezivao s njegovom sposobnošću da izbjegava srpske snage i tajno se kreće između Kosova i inozemstva. Godine 1997. sud u Prištini, tada pod srpskom vlašću, osudio ga je u odsustvu na deset godina zatvora zbog terorizma. Političko lice OVK-a Kada je sukob na Kosovu 1998. godine prerastao u otvoreni rat, Tači je postao jedan od najutjecajnijih ljudi OVK-a. Bio je član Glavnog štaba i rukovodilac političkog direktorata. Početkom 1999. godine predvodio je delegaciju kosovskih Albanaca na pregovorima u Ramboljeu, čime je postao jedan od glavnih političkih predstavnika OVK-a pred međunarodnom zajednicom. Albanska delegacija prihvatila je sporazum, dok su ga jugoslavenska i srpska strana odbile. Nakon propasti pregovora, NATO je u martu 1999. pokrenuo zračne napade na Saveznu Republiku Jugoslaviju. Rat je okončan u junu iste godine povlačenjem srpskih snaga s Kosova. Tokom sukoba srpske snage počinile su brojne zločine nad albanskim civilima. Istovremeno, pripadnici OVK-a počinili su zločine nad Albancima koje su smatrali saradnicima srpskih vlasti, pripadnicima suparničkih grupa, kao i nad Srbima i Romima. Dio tih zločina bio je predmet postupka protiv Tačija i drugih optuženih. Od vođe OVK-a do predsjednika Kosova Nakon rata Tači je predvodio političku transformaciju dijela struktura OVK-a. Stranka koju je vodio 2000. godine dobila je naziv Demokratska partija Kosova, poznata kao PDK. U prvim poslijeratnim godinama politički ga je zasjenio Ibrahim Rugova, jedan od glavnih predstavnika nenasilnog albanskog otpora. Nakon Rugovine smrti došlo je do promjene političkog odnosa snaga. PDK je pobijedio na izborima 2007. godine, a Tači je početkom naredne godine postao premijer. Dana 17. februara 2008. godine, u Skupštini Kosova pročitao je deklaraciju o proglašenju nezavisnosti. Jedanaest godina nakon što ga je sud pod srpskom vlašću osudio zbog terorizma, Tači je postao prvi premijer nezavisnog Kosova. Njegova vanjska politika bila je snažno usmjerena prema Sjedinjenim Američkim Državama i drugim zapadnim saveznicima. Godine 2013. zajedno sa srbijanskim premijerom Ivicom Dačićem učestvovao je u postizanju Briselskog sporazuma, jednog od prvih velikih dogovora Beograda i Prištine o normalizaciji odnosa. Premijer je ostao do 2014. godine, nakon čega je obavljao funkciju ministra vanjskih poslova. Godine 2016. Skupština Kosova izabrala ga je za predsjednika države. Martijev izvještaj i put prema Haagu Put prema osnivanju suda otvorio je izvještaj izvjestioca Vijeća Evrope Dika martija (Dick Marty), predstavljen krajem 2010. godine i prihvaćen početkom 2011. U izvještaju su navedeni navodi o ubistvima, nestancima, organiziranom kriminalu i trgovini ljudskim organima koji su povezivani s bivšim pripadnicima OVK-a. Tači je u izvještaju označen kao jedan od vođa takozvane Dreničke grupe, koju je Marto povezivao s organiziranim kriminalom i teškim zločinima. Tači je te navode odbacio i opisao ih kao politički motivirane. Istrage su potom dovele do osnivanja Specijaliziranih vijeća Kosova. Sud je osnovan prema kosovskom pravu, ali ima međunarodno osoblje i sjedište u Haagu. Važno je naglasiti da optužbe o trgovini ljudskim organima nisu bile dio postupka u kojem je Tači danas osuđen. Specijalizirano tužilaštvo je u junu 2020. objavilo da je protiv njega podnijelo optužnicu na potvrđivanje. Nakon potvrđivanja optužnice, Thaçi je u novembru iste godine podnio ostavku na mjesto predsjednika. Ubrzo je uhapšen i prebačen u Haag. Od početka postupka izjašnjavao se da nije kriv. Suđenje Hašimu Tačiju i ostalima počelo je 2023. godine. Odbrana je tvrdila da OVK nije imao čvrstu komandnu strukturu i da Tači nije imao kontrolu nad osobama koje su počinile zločine. Sud je zaključio da su četvorica optuženih učestvovala u zajedničkom zločinačkom cilju usmjerenom protiv političkih i vojnih protivnika OVK-a. Proglašeni su krivično odgovornima za proizvoljno zatvaranje 385 ljudi, mučenje 303 osobe, okrutno postupanje prema 49 ljudi i ubistvo 96 osoba. Prema zaključcima suda, većina žrtava bili su civili koje je OVK označio kao saradnike ili špijune bez stvarnih dokaza. Protiv Tačija se vodi i odvojeni postupak zbog optužbi da je pokušao utjecati na svjedoke. I u tom slučaju izjasnio se da nije kriv, a presuda još nije donesena.
IZVOR: avaz.ba