Omar bin Laden: od ratnih kampova do paleta — sin Osame bira umjetnost umjesto nasilja
Sin osnivača Al-Qaide, koji je prošao kroz obuku u kampovima svog oca i video njega u ratnom okruženju, danas slika pejzaže, konje i scene američkog Zapada
Omar bin Laden, najstariji sin Osame bin Ladena, odrastao je u svijetu poznatom po ratovima, terorizmu i Al-Qaidi. Djete koje je prošlo kroz obuku u kampovima svog oca, danas je pronašlo svoj put — kroz platna, boje, konje i pejzaže koji nemaju ništa zajedničko ni sa nasiljem koje je obilježilo ime njegove porodice. Rođen 1981. godine u Saudijskoj Arabiji, Omar je dijete proveo u porodici koja je tokom devedesetih godina postala središte globalnog terorizma. Kada je njegov otac početkom devedesetih napustio Saudijsku Arabiju, porodica se preselila u Sudan, a nekoliko godina kasnije u Afganistan. Tamo je Omar, kao tinejdžer, stupio u kontakt sa svijetom u kojem su se rat, oružje i ideologija svakodnevno prikazivali. Sredinom adolescencije, prema njegovim ranijim iskazima, prošao je obuku u kampovima Al-Qaide u Afganistanu, a sa 16 godina našao se u direktnoj blizini ratnog okruženja. Upravo taj doživljaj je, kako je kasnije rekao, pokrenuo proces promjene njegovog odnosa prema načinu na koji je njegov otac opravdavao nasilje. Oko 19. godine napustio je unutrašnji krug svojeg oca, a posljednji put ga je, prema njegovim rečima, vidio u Afganistanu 2001. godine — neposredno prije napada 11. septembra. Nekoliko mjeseci kasnije, ime čiju je porodicu nositio postalo je povezano s jednim od najozbiljnijih napada u modernoj istoriji. U više intervjua Omar je naglasio da odbacuje nasilje povezano s imenom svog oca i da mu je cilj bio izgraditi vlastiti identitet, nezavisan od prezimena bin Laden. Još 2008. godine rekao je kako mu je teško što ljudi automatski povezuju njegovo lice sa djecima koja su činio njegov otac. Kasnije je priznao da je iskustvo rata u Afganistanu jedno od ključnih iskustava koja su dovelo do njegovog udaljavanja od očeve sfere. Iako je javno osudio napade 11. septembra i nasilničku ideologiju, njegovi kasniji koraci izazvali su pažnju francuskih vlasti. Godine 2023. u Francuskoj pokrenut je postupak protiv njega nakon objave na društvenoj mreži koja, prema navodima vlasti, predstavljala oslavljanje njegovog oca. Omar je odbio da je autor te objave. Istih godinu dana otišao je iz Francuske u Katar, a francuski sud je 2024. godine potvrdio odluku o njegovom izvođenju i zabranio mu daljnji ulazak na taj teritorij. Međutim, temelj njegova privlačnog puta okuplja se oko slikarstva — hobija koji je postao način života. Već kao dijete volio je crtati i slikati, a umjetnička strana porodice naslijedio je od majčine strane: njegova majka, sestra i ujak bili su osobe koje su se bavile slikarstvom. Kada se 2016. godine, zajedno sa suprugom, naselio u Normandiji, slikarstvo je postalo mnogo više od samo hobija. Posebno intenzivno slikao je tokom pandemije. Njegovi radovi uglavnom prikazuju pejzaže, pustinje, konje, planine i scene inspirisane američkim Zapadom. Stil mu je prepoznatljiv po jakim bojama, jednostavnim oblicima i svojevrsnom naivnom pristupu. Na njegovim slikama pojavljuju se pejzaži Arizone, Nil pod mjesecom, konji i motivi koji asociraju na vesterne. Interesantno je što je za inspiraciju tražio upravo u američkoj kulturi, iako u Hiju nikada nenastanjen Sjedinjenim Državama. Volio je stare vesterne, kaubojke i Clint Eastwood filmove. Jedna od njegovih posebnih filmova bila je «Unforgiven» — priča o muškarca koji pokušava ostaviti nasilni život iza sebe, tema koja se pod saberu s njegovim vlastitim životnim putem. Konje su mu posebno bliski. Kao dijete odrastao je uz konje na porodičnom imanju u Saudijskoj Arabiji. Kasnije, u Normandiji, život uz konje postao je stalna pojava. U jednom od svojih intervjua objasnio je zašto slika brodove: za njega, oni simbolizuju slobodu, mir i život koji nije vezan uz jedno mjesto. Slično mu je i sa pejzažima američkog Zapada — pustinje, otvoreni prostori i široke scene predstavljaju svijet potpuno suprotan onome u kojem je proveo dio svoje mladosti. Na njegovim slikama povremeno se pojavljuju i mjesta direktno povezana s prošlošću njegove porodice. Jedna od njegovih poznatijih slika prikazuje planine Tora Bora u Afganistanu, područje u kojem se njegov otac krio nakon napada 11. septembra. Prema rečima Omarka, crvena boja koja dominira na toj slici predstavlja patnju, rat, bombardovanje i smrt koje je doživio dok je proveo u Afganistanu. Ono što ne može promijeniti je prezime. Kroz godine, u raznim intervjuima, vrlo je rekao slučajno povremeno pomenuo teret nosenja imena bin Laden. Njegova slika na prvi pogled može biti umirujuća i popunjena prostorom, ali njegova biografija neizbježno je povezana s osobom koja je imenom obilježila početak 21. stoljeća. Ipak, godinama pokušavao je izgraditi vlastiti identitet. Umjesto hijerarhi naslijeđa ekstremističkog pokreta, izabrao je umjetnost. Umjesto scena sa ratova, na njegovim slikama pojavljuju se konji i pustinje. Umjesto Afganistana i kampova Al-Qaide, njegovu maštu okupljaju američki vesterni i široki pejzaži. Kroz intervjue rekao je da želi ljudi da vide da je odrastao i da prošlost pripada prošlosti. Danas je Omar bin Laden mnogo više od «sjene Osame bin Ladena» — barem je to identitet koji je godinama pokušavao izgraditi kroz slikarstvo. Ipak, upravo zbog prezimena koje nosi, njegova prošlost uvijek je korak iza njega.
IZVOR: news.zimb.online