Bh. škole u plamenu nasilja: Đaci šamaraju profesore
Upotreba oružja ispred škola, brutalno online i fizičko nasilje među učenicima, fizički napadi na nastavnike i direktore, prelili su čašu strpljenja prosvjetara
Najnoviji slučaj vršnjačkog nasilja desio se u Kaknju. Grupa djevojčica tuče jednu djevojčicu. Upravo ovaj materijal nam je poslala zabrinuta sugrađanka iz Kaknja. Nasilje je objavljeno na društvenim mrežama. Zabrinuti roditelji se pitaju kako stati ukraj svemu tome. Nažalost, ovaj primjer nije izuzetak. To je postala stvarnost. Ipak, svi imaju svoje ograde i objašnjenja. A opet, najviše ispaštaju učenici. Ne može i ne smije uvijek biti objašnjenje “nije u krugu škole” ili “to su djeca”. Jedino roditelji i nastavnici zajedno mogu zaustaviti ovaj trend i vršnjačkog i nasilja nad nastavnicima, poručuju i roditelji i nastavnici. - Ovo zaista djeluje kao nerealno, ali se priča odnosi na Pravilnik o odgojno-disciplinskim mjerama. Trenutno neću o tome... Škola nije izolirani prostor u društvu. Ako u zajednici, a viđamo to svakodnevno, dominiraju bahatost, sila i nasilje - evidentno je da se takvo ponašanje može očekivati i kod djece. Još kad tome dodamo da se nasilje “stimulira”, jer nema ni prevencije ni kazne - situacija je jasna! Ali, u tome i jeste naša uloga. Nastavnici treba da rade na socijalizaciji i razvijanju emocija i empatije kod djece i omladine. Škola je prije svega “odgojna”, pa tek onda “obrazovna” ustanova, kaže profesor Vedran Zubić. Pravilnici su zastarjeli i neefikasni. Ukoliko upravo prosvjetni radni procijene da se trebaju mijenjati, zašto se to ne uradi? Ako učenik počini težak prekršaj, škola mu ne može izreći disciplinsku mjeru, ako se roditelj jednostavno ogluši na pozive i odbije doći u školu. Kao veliki problem navodi pravilo “tri mjeseca”, koje smatra krajnje uvredljivim za prosvjetne radnike. Prema tom pravilu, nakon što se učeniku izrekne disciplinska mjera (recimo, sniženo vladanje), škola mu u naredna tri mjeseca ne može izreći novu mjeru, bez obzira na to koliko teške prekršaje u tom periodu napravi. - U naredna tri mjeseca može nekoga svaki dan udarati, može ga pretući, demolirati, što smo imali slučaj u jednoj srednjoj školi. Vi tom učeniku ne možete naredna tri mjeseca sniziti vladanje, rekao je razočarani Admir Šuvalić, predsjednik Kantonalnog odbora SSVOONK KS-a. Protesti su vapaj za pomoć, poručuju prosvjetari. Pravdu traže i djeca koja su žrtve vršnjačkog nasilja. Građani Tuzle stali su u odbranu djevojčice koja se, kako oni navode, nožem pokušala odbraniti od nasilja, a sada je pritvorena. Građani pitaju zašto nije procesuirano nasilje koje su roditelji prijavljivali, te ukazuju na problem postupanja prema maloljetnicima u krivičnom postupku, posebno u slučaju djevojčice kojoj je određen pritvor. Smatraju da Tužilaštvo treba preispitati svoju odluku. - Možda su i oni pod tim utiscima odlučivali, jer je većina medija cijeli dan pričala o tome i izvještavala kako su dvije djevojčice izbodene, a ustvari radi se o nečem sasvim drugom, rekao je organizator protesta u Tuzli Omer Isović. Nasilje ne uključuje samo nasilnika i žrtvu. Ono predstavlja društveni proces u kojem važnu ulogu imaju i posmatrači. Šutnja ili odobravanje vršnjaka daje legitimitet nasilniku, dok strah sprečava ostale da reaguju. U svakom slučaju, ukoliko se ništa ne poduzme, zlostavljana djeca, roditelji, pa i nastavnici, biće primorani uzeti pravdu u svoje ruke.
IZVOR: oslobodjenje.ba