Bosanskohercegovačka radio-televizija odbrojava: Nije kvar, ovo je program
BHRT više ne upozorava da bi mogao gasiti program. Od petka ga počinje gasiti, dok država uredno nastavlja emitovati samu sebe
Kada je BHRT u februaru umjesto redovnog programa pustio crni ekran, na njemu je pisalo da nije riječ o kvaru. Najskuplji reality show u historiji Bosne i Hercegovine traje već godinama. U njemu tri javna emitera glume sistem, političari glume zabrinutost, sudovi donose presude koje se provode sporije nego što se gase emisije, a sedamstotinjak radnika BHRT-a svakog mjeseca učestvuje u nagradnoj igri: hoće li dobiti platu, topli obrok, prijevoz i zdravstveno osiguranje. Glavna nagrada je preživjeti do sljedećeg mjeseca. Pametni frižider u kući bez vode U julu je Vijeće ministara Bosne i Hercegovine BHRT-u dodijelilo šest miliona maraka za razvoj i digitalizaciju. Lijepo zvuči. Digitalizirat ćemo kuću kojoj su dva mjeseca kasnije blokirani računi i koja ne može platiti osnovne obaveze.To je kao da čovjeku kojem su isključili vodu kupite pametni frižider. Može se povezati na internet, samo u njemu nema ništa. Računi BHRT-a blokirani su radi prinudne naplate 17,7 miliona maraka u korist RTRS-a. Potom je Vrhovni sud Republike Srpske prihvatio reviziju BHRT-a i preinačio presudu u ključnom dijelu koji se odnosio na korištenje radiorelejnih veza. Ukratko: nestao je pravni temelj astronomskog potraživanja zbog kojeg je BHRT gurnut u blokadu. Ali računi su ostali blokirani. Jer u Bosni i Hercegovini presuda može stići, a pravda još traži parking. Program se već skida s ekrana Dok pravda kruži oko zgrade tražeći slobodno mjesto, BHRT je počeo gasiti svjetla. Od petka se obustavljaju popodnevna emisija „BHT1 uživo“ i vikend-izdanja „Jutra za sve“. Televizijske ekipe više ne mogu normalno izlaziti na teren, uredništvo najavljuje dodatne programske restrikcije, a upitan je i prijenos utakmica fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine u Ligi nacija. Urednički kolegij BHT1 zato pokreće inicijativu za tužbu protiv države Bosne i Hercegovine te odgovornih u Parlamentarnoj skupštini i Vijeću ministara zbog neprovođenja Zakona o Javnom RTV sistemu. To je vjerovatno prvi javni servis u Evropi koji mora tužiti državu da bi mogao služiti javnosti te iste države.Do jučer smo govorili da bi BHRT mogao ostati bez programa. Danas više ne govorimo u futuru. Program se već skida s ekrana, emisiju po emisiju. Ne gasi se pritiskom na jedan prekidač, nego administrativno, pristojno i po programskoj šemi. Prvo nema terenske ekipe. Onda nema jutarnjeg programa. Zatim nema utakmice. Na kraju nema države — barem ne u zajedničkom kadru. Sistem koji blokira sam sebe Nekoliko dana nakon sudskog obrata ponovo su blokirani računi RTRS-a. BHRT sada od RTRS-a pokušava naplatiti približno 15,5 miliona maraka, zajedno s kamatama. To je tek jedna epizoda mnogo većeg spora: BHRT tvrdi da mu RTRS od 2017. godine nije proslijedio više od 100 miliona maraka pripadajućeg dijela RTV takse. Tako smo dobili javni RTV sistem u kojem dva javna servisa jedan drugome blokiraju račune kako bi građanima dokazala koji od njih bolje služi građanima. Da ovo napišete kao scenarij, urednik bi ga odbio uz obrazloženje da je apsurd pretjeran.Bosna i Hercegovina takve scenarije ne odbija.Ona ih finansira. Zakon kaže da se RTV taksa dijeli. Praksa kaže da svako zadrži ono što može. Sud kaže jedno, žalba drugo, revizija treće, a banka na kraju kaže da novca nema.Država, kao i obično, kaže da je problem složen. U Bosni i Hercegovini izraz „složeno pitanje“ uglavnom znači da svi znaju šta treba učiniti, ali niko ne želi naljutiti onoga ko krši zakon.BHRT zato nije samo televizija pred gašenjem. BHRT je rendgenski snimak države. Na snimku se vidi da zajedničke institucije mogu postojati dok ne zatraže novac, nadležnost ili poštivanje zakona. Tada iznenada postaju „nametnute“, „neodržive“, „neefikasne“ ili „političko Sarajevo“. Njihovo slabljenje zatim se predstavlja kao dokaz da nikada nisu ni mogle funkcionirati. Najprije instituciji oduzmete krv. Onda pozovete kamere da snime kako je blijeda. Jedan prati izbore drugi proizvodi mit Posebnu težinu cijeloj priči daje izborna kampanja. BHRT je početkom septembra upozorio da zbog blokade ne može normalno finansirati njeno praćenje: nema novca za terenske ekipe, dopisnike, tehniku i izbornu noć. Gotovo istovremeno, drugi dio javnog RTV sistema demonstrirao je da kod njega kamera još radi. RTRS je direktno prenosio komemoraciju na kojoj je glorificiran Ratko Mladić, čovjek pravosnažno osuđen za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Jedan javni servis nema novca da prati izbore.Drugi ima novca da uživo prati proizvodnju mita.To nije tehnička razlika.To je kompletna dijagnoza zemlje. Ne treba, naravno, BHRT poštedjeti pitanja o upravljanju, trošenju javnog novca i odgovornosti menadžmenta.Javni novac podrazumijeva javni račun.Ali zahtjev za odgovornošću nije alibi za politički organizirano izgladnjivanje.Transparentnost nije isto što i davljenje.Odgovornost menadžmenta nije alibi da država ugasi vlastiti glas.Rješenje u osnovi nije misteriozno. Potrebno je provesti sudske odluke, osigurati privremeno finansiranje BHRT-a, uspostaviti jedinstven i transparentan sistem naplate RTV takse te onemogućiti da bilo koji emiter samovoljno zadržava novac koji mu po zakonu ne pripada. Uz to ide veća transparentnost i odgovornost u radu svih javnih emitera.Sve ostalo je kupovanje vremena.A vrijeme se ovdje već godinama kupuje novcem radnika BHRT-a.Evropske institucije ponavljaju da država koja želi u Evropsku uniju ne može ostati bez državnog javnog servisa. Naši političari klimaju glavom, obećaju sistemsko rješenje, fotografiraju se i odu na televiziju objasniti zašto televizija nema para. Sada je upitan i prijenos utakmica Lige nacija.Zmajevi će vjerovatno istrčati na teren. Samo nije sigurno da će država koja ih šalje tamo biti sposobna vlastitim građanima pokazati utakmicu.Bosna može igrati.Samo sebe ne može emitovati.BHRT, dakle, više ne nestaje u teoriji.Nestaje pred nama: jedna emisija u petak, drugo izdanje za vikend, jedna terenska ekipa danas, jedna utakmica sutra. Sve dok od javnog servisa ne ostanu zgrada, arhiva i logo koji će povremeno bljesnuti između dvije reprize.A onda ćemo dobiti ono što su nacionalne politike oduvijek željele: ne jednu javnost koja se svađa o činjenicama, nego tri publike koje imaju vlastite činjenice, vlastite heroje i vlastite prijenose.Signal će postojati.Države u njemu neće biti.I kada se jednoga jutra na ekranu pojavi samo crnina, nemojte zvati servisera.Televizor će biti potpuno ispravan.Pokazivat će Bosnu i Hercegovinu.
IZVOR: oslobodjenje.ba