Hrvatska i Srbija ulažu milijarde u modernizaciju oružanih snaga: "Povratak scena iz 90-ih"?

Hrvatska i Srbija ulažu milijarde u modernizaciju oružanih snaga: "Povratak scena iz 90-ih"?

Hrvatska je najveći vojni ured buđenjem od osnutka, a Beograd se okreće i ka domaćoj industriji. Analitičar Božo Kovačević upozorava da bez dijaloga rast naoružavanja može dovesti do sukoba.

BEOGRAD / ZAGREB – Hrvatska i Srbija proteklih godina značajno pojačavaju svoje oružane snage, a Zagreb prolazi kroz najobiman ciklus vojnog opremanja od osvajanja nezavisnosti, uključujući borbene avione, tenkove, artiljeriju, raketne sisteme, helikoptere, dronove i protuzračnu odbranu. Hrvatska je već stekla kompletnu flotu od 12 francuskih višenamjenskih borbenih aviona Rafale, a ugovorila je nabavku 44 tenka Leopard 2A8, 18 samohodnih haubica CAESAR kalibra 155 milimetara, osam raketnih sistema HIMARS i 18 južnokorejskih lansera Chunmoo K239, uz nabavku stotina vojnih kamiona Tatra. Za Hrvatsku se očekuje dolazak još osam helikoptera Black Hawk, provedena modernizacija borbenih vozila Bradley, završetak isporuke protuzračnih sistema Mistral. Šest bespilotnih letjelica Bayraktar TB2 isporučeno je već 2025. godine, dok je u tijeku nabavka protudronskih sistema i novih korveta za ratnu mornaricu. S druge strane, Srbija je ugovorila 12 francuskih aviona Rafale, raspolaže kineskim protuzračnim sistemima HQ-22 i HQ-17, a nabavila je i izraelski višecijevni raketni sistem PULS povezan sa raketama EXTRA i taktičkim balističkim projektilima Predator Hawk. Beograd istovremeno ulaže u vlastitu vojnu industriju, među čijim važnijim proizvodima su samohodne haubice Nora B-52, oklopna vozila Lazar 3, Miloš i M20, kao i domaći protuzračni sistem PASARS. „Raspada se globalni sistem sigurnosti" Vanjskopolitički analitičar Božo Kovačević za 24sata procijenio je da između Hrvatske i Srbije postoji lokalna utrka u naoružavanju, ali da je ona dio mnogo šireg procesa povezanog sa slaganjem globalnog kolektivnog sigurnosnog sistema, prvenstveno UN-a i OSCE-a, kao i sa promjenama evropske sigurnosne arhitekture. Kovačević upozorava da rast naoružavanja povećava opasnost od sukoba ukoliko izostane diplomatija, navodeći da lokalni ratovi mogu prerasti u šire sukobe, dok odnos Zagreba i Beograda opisuje kroz „sigurnosnu dilemu" u kojoj jačanje jedne vojske druga strana doživljava kao prijetnju i odgovara sopstvenim naoružavanjem. Prema njegovu mišljenju, takva spirala može se ublažiti saradnjom i dijalogom, intenziviranom ekonomskom suradnjom, turizmom i diplomatijom, uz istovremeno upozorenje na političke koncepte i retoriku koji dodatno opterećuju odnose između Hrvatske i Srbije. Predsjednik Sabora Gordan Jandroković rekao je da su naoružavanje, zapaljiva retorika i državni pogreb ratnog zločinca Ratka Mladića dokaz da Srbija više nije željela vratiti politiku iz devedesetih godina. „Pouke iz 90-ih za Srbiju su jasne – pokrenuli su nekoliko ratova i sve su ih izgubili. Danas se Srbija oslanja na Rusiju koja je 90-ih bila slabija nego danas i sarađivala sa Zapadom. Problem za njih je da su oni samo instrument za ostvarivanje ruskih interesa, a Rusija koja samu sebe ne može odbraniti od ukrajinskih napada ne može biti garant sigurnosti za Srbiju", izjavio je Kovačević. On je dodao da odluka o pokretanju rata bude iracionalna, ali da to ne znači da srpsko rukovodstvo ne razmišlja o tome. Kovačević je naveo da se trenutno vidi i sigurnosna dilema – jedna strana se naoružava kako bi jačala svoju sigurnost, a druga to vidi kao ugrožavanje pa i ona kreće s naoružavanjem, stvarajući opasnu spiralu. „Sigurnosne dileme se mogu prevazići uspostavljanjem saradnje i dijaloga, intenziviranjem ekonomske saradnje, turizma, radom na kulturi sjećanja, istovremeno intenziviranjem sadržajne diplomatije tako da svaka strana da odgovore na goruća pitanja", rekao je Kovačević. On je istaknuo da Srbija ima i svoje nezavisne vanjskopolitičke ciljeve, a da oni nisu nužno u službi Moskve. „Koncepcija srpskog svijeta je imperijalistička, ona relativizira međunarodne granice. Ta koncepcija se može shvatiti kao najava ponavljanja scenarija sa početka 90-ih godina, kada je Miloševiću činjenica da Srbi žive i van Srbije bila dovoljna za upotrebu oružane sile. Ona je trenutno u fazi inkubacije i čekaju da se stvore povoljne međunarodne okolnosti koje bi im dozvolile da je ostvare", zaključio je Kovačević.