VIDEO Kako pomoći djetetu bez preuzimanja njegovih obveza?
Rasprava o ulozi roditelja u školovanju djece, kako razvijati samostalnost i motivaciju te zašto ocjene nisu mjerilo vrijednosti.
Kada dijete krene u školu, pomoć roditelja često je neizbježna. Treba objasniti zadatak, pomoći u organizaciji vremena ili podsjetiti na obveze. Problem, međutim, nastaje kada roditelj počne preuzimati ono što dijete već može napraviti samo. O granici između pomoći i pretjeranog uključivanja roditelja u školske obveze govorila je učiteljica i majka troje djece Đurđica Čotić u podcastu „Rastući s djecom“. Roditeljsku ulogu usporedila je s pomoćnim kotačima na biciklu. „Ako će se dijete cijeli život voziti s pomoćnim kotačima, tu ravnotežu uspostaviti neće nikad“, kaže Čotić. Sličan princip, ističe, vrijedi i kada je riječ o školskim obvezama. U početku je važno da roditelj bude uz dijete, ali bi mu s vremenom trebao prepuštati sve više zadataka koje ono može obaviti samostalno. Cilj nije da dijete nikada ne traži pomoć, nego da nauči prepoznati kada mu je potrebna i kako je zatražiti. Roditelji na dječje odbijanje školskih obveza ponekad reagiraju kritikama i etiketama poput „lijen si“ ili „neodgovoran si“. No iza rečenice „ne mogu“ često se, prema riječima Čotić, krije nesigurnost. Dijete možda ne zna odakle početi ili mu količina gradiva djeluje preveliko. Umjesto dodatnog pritiska, zadatak je korisnije podijeliti na manje korake. Kada dijete napravi prvi dio i uvjeri se da može, otpor se smanjuje, a raste i motivacija. „Motivaciju pokreće akcija“, objašnjava Čotić. Poseban problem može nastati kada roditelj pokušava „spasiti“ dijete neposredno prije ispita. Ako je učenje ostavljeno za posljednji trenutak, roditelj može sjesti s djetetom, izrađivati bilješke i u nekoliko sati pokušati nadoknaditi ono što nije napravljeno ranije. Takav pristup možda može rezultirati dobrom ocjenom, ali dugoročno može poslati pogrešnu poruku – da će netko drugi preuzeti odgovornost kada dijete ne izvrši svoju obvezu. „Mi smo dobili jednu dobru ocjenu, a dugoročno smo si napravili štetu“, kaže Čotić. Čotić upozorava i na problem kada školski uspjeh postane mjerilo vrijednosti djeteta, ali i uspješnosti roditelja. „Došli smo do toga da ocjenu ponekad doživljavamo kao presudu – je li ono dobro dijete ili loše dijete“, ističe. Roditeljska očekivanja zato, smatra, ne bi trebala biti usmjerena isključivo na ocjene, nego i na trud, razvoj radnih navika, samostalnost i odgovornost. Uloga roditelja nije ukloniti svaku prepreku s djetetova školskog puta, nego mu pomoći da ih s vremenom nauči svladavati samostalno. Upravo je zato jedan od najtežih roditeljskih zadataka prepoznati trenutak kada treba pomoći, a kada se postupno povući. O tome koliko roditelji trebaju biti uključeni u školovanje djece, kako razvijati samostalnost i motivaciju te zašto dobra ocjena ponekad može prikriti lošu roditeljsku odluku, Đurđica Čotić govorila je u novoj epizodi podcasta „Rastući s djecom“.
IZVOR: hercegovina.info