Tramp mijenja pristup Zapadnom Balkanu: Ekonomija i sigurnost ispred demokratije

Tramp mijenja pristup Zapadnom Balkanu: Ekonomija i sigurnost ispred demokratije

Prema ocjenama pojedinih analitičara, dokument označava značajnu promjenu pristupa Vašingtona prema zemljama regije

Dok se u regiji vode intenzivne političke rasprave uoči parlamentarnih izbora zakazanih za 25. oktobar, pažnju javnosti manje je privukla nova vanjskopolitička strategija Sjedinjenih Američkih Država za Zapadni Balkan, koju je nedavno predstavio State Department. Promjena pristupa Prema ocjenama pojedinih analitičara, dokument označava značajnu promjenu pristupa Vašingtona (Washingtona) prema zemljama regije. Na to, kako navode, ukazuju i nedavna saslušanja kandidata za ambasadore i drugih američkih zvaničnika pred Kongresom. Američka politika prema Zapadnom Balkanu, prema toj interpretaciji, ubuduće bi mogla biti manje usmjerena na izgradnju političkih sistema i međunarodni nadzor, a više na ekonomsku, sigurnosnu i komercijalnu saradnju s lokalnim vlastima. Beogradski advokat Čedomir Stojković u svojoj analizi navodi da bi to značilo smanjenje američkog angažmana u podršci razvoju demokratskih institucija na Zapadnom Balkanu, uz veće oslanjanje na saradnju s vlastima država u regiji. Kada je riječ o Srbiji, Stojković ocjenjuje da bi eventualni nastavak vlasti Aleksandra Vučića nakon izbora značio da bi Vašington pitanja demokratije mogao tretirati prvenstveno kao unutrašnju stvar Srbije, dok bi u fokusu bili stabilnost, ekonomska partnerstva i infrastrukturni projekti. Odnos prema Kini U tom kontekstu posebno se ističe odnos prema Kini. Prema Stojkovićevoj analizi, SAD bi sa Srbijom mogle dodatno razvijati saradnju u oblastima sigurnosti i odbrane, između ostalog kao odgovor na rastući kineski utjecaj. Kada je riječ o trgovini, među američkim interesima navodi se uspostavljanje recipročnih trgovinskih odnosa, dok je organizirani kriminal na Zapadnom Balkanu označen kao direktna prijetnja interesima nacionalne sigurnosti SAD-a. Stojković također navodi da bi se Vašington u ostvarivanju svojih interesa u budućnosti mogao više oslanjati na saradnju s državnim institucijama i vlastima, a manje na civilni sektor. Takvo tumačenje predstavlja stav analitičara o mogućim posljedicama nove strategije, dok će konkretan obim i način američkog angažmana u regiji zavisiti od njene provedbe.