„Naprijed za mnom“: 34 godine od smrti Fadile Odžaković Žute
Na Žuči je teško ranjena 18. septembra 1992. godine, a dva dana kasnije preminula je u sarajevskoj bolnici
Na Žuči je 18. septembra 1992. godine teško ranjena Fadila Odžaković Žuta. Dva dana kasnije, 20. septembra, preminula je u sarajevskoj bolnici. Imala je 34 godine. Sarajevo će se i ove godine prisjetiti Fadile Odžaković Žute, jedne od žena čije je ime duboko upisano u historiju odbrane grada. U nedjelju, 20. septembra, navršavaju se 34 godine od dana kada je preminula od posljedica ranjavanja na Žuči. Fadila Odžaković rođena je 14. marta 1958. godine u Goraždu. Na početku agresije na Bosnu i Hercegovinu priključila se Armiji Republike Bosne i Hercegovine kao medicinarka i postala pripadnica tadašnje Pofalićko-velešićke brigade, koja će kasnije prerasti u 1. motorizovanu, odnosno 1. slavnu brigadu. Na Orliću, na Žuči, 18. septembra 1992. godine vodile su se teške borbe. Prema dostupnim svjedočenjima i zapisima o tim događajima, napad na linije odbrane bio je posebno težak, a agresorske snage koristile su zarobljene civile kao živi štit. U tim borbama Fadila je teško ranjena dok je pomagala ranjenim saborcima. Među njenim saborcima ostalo je zapamćeno da ni u najtežim trenucima nije odustajala. U ranijem razgovoru za medije, ratni komandant na Žuči Salko Hajdarević prisjetio se trenutka kada su je nakon ranjavanja nosili prema sanitetskom vozilu: „Tražila je da joj dam samo kap vode. Mislili smo u prvi mah da nije ozbiljnije ranjena. Molila me je na nosilima da ne damo Orlić i Sarajevo.“ U sjećanjima njenih saboraca ostao je i trenutak prije njenog ranjavanja, kada je, suočena s povlačenjem dijela boraca, pozvala da se nastavi borba: „Šta je, gdje ćete? Naprijed za mnom. Dušman će nam poklati djecu kad prođe. Zar da k'o miševi pustimo da prodru u Sarajevo. Neka prođu kad nas ne bude.“ Ubrzo nakon toga Fadila je spasila ranjenog harmonikaša Pericu Simonovića, nakon čega se vratila u borbu. Nakon ranjavanja Fadila je evakuirana s prve linije. Preminula je dva dana kasnije, 20. septembra 1992. godine, u sarajevskoj bolnici. Vijest o njenoj smrti bila je još jedan težak udarac za grad koji je tih mjeseci živio pod opsadom i svakodnevnim napadima. Fadila Odžaković Žuta posthumno je 1993. godine odlikovana najvišim ratnim priznanjem „Zlatni ljiljan“, a godinu kasnije i „Ordenom zlatnog grba sa mačevima“. Njeno ime danas je dio kolektivnog sjećanja na odbranu Sarajeva. Godišnjice njene smrti obilježavaju se polaganjem cvijeća na mezarju Lav, na njenom mezaru i na mjestu pogibije na Orliću, gdje se održavaju i historijski časovi posvećeni njoj i njenim saborcima. Trideset četiri godine kasnije, priča o Fadili Odžaković Žutoj ostaje priča o ženi koja je iz saniteta otišla na prvu liniju i čije se ime vezuje za najteže dane odbrane Sarajeva.
IZVOR: oslobodjenje.ba