Valentin Incko: Od tihog diplomate do čovjeka koji je nametnuo zabranu negiranja genocida
Austrijski diplomata vodio je OHR više od 12 godina, uglavnom uz suzdržano korištenje Bonskih ovlasti
Kada je Valentin Incko (Inzko) u martu 2009. godine preuzeo funkciju visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, malo ko je mogao pretpostaviti da će na čelu OHR-a ostati duže od 12 godina. Austrijski diplomata tako je postao najdugovječniji visoki predstavnik u historiji ove institucije: mandat je počeo 26. marta 2009, a završio krajem jula 2021. godine, kada ga je naslijedio njemački političar Kristijan Šmit (Christian Schmidt). Preuzimanje funkcije Incko je u Bosnu i Hercegovinu došao kao čovjek koji je zemlju i regiju poznavao mnogo prije imenovanja u OHR. Rođen je 1949. u Klagenfurtu i odrastao u slovenačkoj porodici u austrijskoj Koruškoj. Studirao je pravo, ruski i tadašnji srpskohrvatski jezik, a diplomatsku karijeru velikim dijelom vezao je za jugoistočnu Evropu. Radio je u austrijskoj ambasadi u Beogradu, vodio misiju OSCE-a u Sandžaku, a od 1996. do 1999. bio je prvi rezidentni ambasador Austrije u Bosni i Hercegovini. Neposredno prije dolaska u Sarajevo bio je ambasador Austrije u Sloveniji. Na početku mandata Incko je istovremeno bio i specijalni predstavnik Evropske unije. Te dvije funkcije razdvojene su 2011, kada je EU odlučila ojačati vlastitu delegaciju u BiH, a Peter Sorensen od 1. septembra te godine preuzeo je funkciju specijalnog predstavnika EU. Incko je ostao isključivo visoki predstavnik. Upravo je to razdoblje važno za razumijevanje njegovog mandata. Incko nije došao u vrijeme Pedija Ešdauna (Paddy Ashdown), kada je OHR rutinski koristio Bonske ovlasti, nametao zakone i smjenjivao političare. Međunarodna politika prema BiH već se pomjerala prema ideji da domaće institucije i izabrani političari moraju preuzeti veću odgovornost. Sam Incko je već nekoliko mjeseci nakon dolaska govorio da rasprava o Bonskim ovlastima nije ono na šta bi BiH trebala trošiti političku energiju te da bi cilj morao biti sistem u kojem domaći političari probleme rješavaju normalnim demokratskim dijalogom. To, međutim, nije značilo da ih nije koristio. Smjena komesara Već 2009. smijenio je policijskog komesara Hercegovačko-neretvanskog kantona Himzu Đonku, a zatim i Radislava Jovičića iz SIPA-e. Radio Slobodna Evropa navodi da su to bile posljednje smjene zvaničnika koje je OHR proveo tokom njegovog mandata. U prvim godinama donosio je i niz odluka kojima je intervenirao u funkcioniranje institucija, uključujući izmjene propisa vezanih za Brčko, državnu imovinu i Mostar. Mostar je predstavljao jedan od njegovih prvih ozbiljnijih političkih problema. Grad je poslije lokalnih izbora 2008. mjesecima bio bez gradonačelnika, a blokada je ugrožavala i usvajanje budžeta i funkcioniranje javnih službi. Incko je 2009. intervenirao u procedure izbora gradonačelnika i izmijenio Statut Grada Mostara kako bi se omogućio izlazak iz institucionalne blokade. Još ozbiljniji sukob uslijedio je 2011. godine. Narodna skupština Republike Srpske tada je donijela odluku o referendumu kojim se trebalo otvoriti pitanje rada Suda i Tužilaštva BiH, ali i odluka visokog predstavnika. Incko je pred Vijećem sigurnosti UN-a upozorio da bi takav referendum predstavljao ozbiljan izazov dejtonskom ustavnom poretku i nadležnostima države. Kriza je na kraju ublažena nakon angažmana tadašnje visoke predstavnice EU Ketrin Ešton (Catherine Ashton) i dogovora o pokretanju strukturalnog dijaloga o pravosuđu, nakon čega referendum nije održan. Iste godine Incko se našao u centru još jednog spora, ovaj put u Federaciji BiH. Privremeno je suspendirao odluku Centralne izborne komisije koja je problematizirala formiranje federalne vlasti nakon izbora 2010. Odluka je izazvala naročito snažne kritike stranaka okupljenih oko HDZ-a BiH, koje su osporavale način uspostave tadašnje vlasti. Incko je tvrdio da je intervencija trebala omogućiti funkcioniranje institucija dok se o ustavnopravnim pitanjima ne izjasni Ustavni sud Federacije. Jedan od rijetkih procesa tokom njegovog mandata koji je označio smanjivanje međunarodnog nadzora dogodio se 2012. godine u Brčkom. Nakon procjene da je ostvaren dovoljan napredak, supervizor za Brčko suspendirao je svoje funkcije, a OHR je 31. augusta zatvorio ured u Distriktu. Ostatak Inckovog mandata, međutim, sve je više obilježavala politička stagnacija. OHR nije zatvoren OHR nije zatvoren jer nikada nisu u potpunosti ispunjeni takozvani uslovi „5+2“ koje je Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira postavio kao pretpostavku za završetak mandata visokog predstavnika. Među neriješenim pitanjima ostali su državna i vojna imovina, ali i procjena da u zemlji postoji stabilna politička situacija zasnovana na poštovanju Dejtonskog sporazuma. Sam Incko godinama je tvrdio da upravo domaće političke blokade sprečavaju zatvaranje OHR-a. Kako su godine prolazile, njegovo djelovanje sve se manje ogledalo u direktnim intervencijama, a sve više u upozorenjima, izvještajima Vijeću sigurnosti UN-a i pokušajima da međunarodnu zajednicu zadrži zainteresiranom za BiH. U posljednjem obraćanju Vijeću sigurnosti u maju 2021. situaciju u zemlji opisao je kao svojevrsni „zamrznuti konflikt“, upozoravajući na nacionalističke politike, pokušaje vraćanja državnih nadležnosti na entitete, govor mržnje, veličanje ratnih zločinaca i negiranje genocida. A onda je, svega nekoliko dana prije odlaska, napravio potez po kojem će njegov mandat vjerovatno ostati najviše zapamćen. Incko je 23. jula 2021. koristeći Bonske ovlasti nametnuo izmjene Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine kojima su uvedene sankcije za određene oblike javnog odobravanja, negiranja, grubog umanjivanja ili opravdavanja genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina utvrđenih pravosnažnim sudskim presudama, kao i za veličanje pravosnažno osuđenih ratnih zločinaca. Odluka je izazvala jednu od najvećih političkih kriza posljednjih godina njegovog mandata. Predstavnici stranaka iz Republike Srpske odgovorili su bojkotom rada državnih institucija i zahtjevom da se odluka povuče, tvrdeći da visoki predstavnik ne bi smio nametati takav zakon. S druge strane, predstavnici žrtava Srebrenice i brojne bošnjačke političke stranke odluku su pozdravili kao dugoočekivanu reakciju na negiranje sudski utvrđenih zločina. Paradoks mandata Tako je nastao paradoks Inckovog mandata. Čovjek koji je najveći dio dvanaestogodišnjeg boravka u Sarajevu proveo uz relativno suzdržano korištenje izvršnih ovlasti otišao je upravo nakon jedne od politički najdalekosežnijih odluka OHR-a u godinama prije njegovog odlaska. Njegov mandat istovremeno pokazuje i promjenu karaktera samog OHR-a. Incko je naslijedio instituciju koja je nekada praktično oblikovala čitave segmente političkog i pravnog sistema BiH.
IZVOR: avaz.ba