Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada: Vogošća, sarajevsko predgrađe bogate prošlosti
Od rimskih tragova do industrijskog giganta
Da je prostor današnje Vogošće bio privlačan ljudima još od davnih vremena, potvrđuju brojni arheološki tragovi. Na području Gornje Vogošće, u Krivoglavcima i Jošanici pronađeni su ostaci rimskih naselja i građevina, što svjedoči da je ovaj kraj bio naseljen još u antičko doba. Posebno su zanimljivi nalazi iz Krivoglavaca, gdje su tokom građevinskih radova otkriveni kameni blokovi i dijelovi monumentalne rimske građevine. Prema mišljenju historičara Salmedina Mesihovića, riječ je najvjerovatnije o mauzoleju ili rustikalnoj vili iz rimskog perioda. Na kamenim pločama sačuvan je i natpis koji se datira u II ili III stoljeće, zahvaljujući kojem su poznata i imena ljudi koji su na ovom prostoru živjeli prije više od 1.800 godina. Upravo takvi arheološki nalazi svjedoče o životu stanovništva koje je naseljavalo ovaj kraj u antičko doba, među kojima su bili i Desidijati, jedno od značajnih ilirskih plemena. Razvoj Vogošće i Semizovca Vogošća je kroz stoljeća mijenjala svoj izgled, stanovništvo i ime. U srednjem vijeku sa širom okolicom pripadala je župi Vidogošća, a o razvijenoj naseljenosti ovog kraja svjedoče i brojne nekropole sa stećcima na području Vogošće, Krivoglavaca, Svraka, Gore, Krča i Crnog Vrha. U osmanskim popisima iz 15. stoljeća naselje se javlja pod oblicima Gogošta i Vogošta, dok će se današnji oblik imena ustaliti kasnije. Dolaskom Osmanlija ovaj prostor ulazi u novi upravni i društveni okvir, a u narednim stoljećima razvija se i muslimansko stanovništvo. Na plodnom prostoru između Sarajevskog i Visočkog polja, uz dvije rječice – Vogošću i Jošanicu – kroz stoljeća su se razvijala istoimena naselja. Iako nadomak Sarajeva, Vogošća je dugo živjela kao zasebna cjelina: dovoljno blizu gradu da s njim bude snažno povezana, ali ipak dovoljno udaljena da razvija vlastiti život i karakter. Poseban značaj za njen razvoj imala je putna komunikacija koja je iz Sarajeva vodila prema sjeveru i dalje prema Tuzli i drugim krajevima Bosne. U osmanskom periodu, kada su trgovački i putnički putevi bili važna pokretačka snaga razvoja naselja, uz ovu komunikaciju nastajali su i objekti namijenjeni putnicima – hanovi. Oni nisu bili samo mjesta za prenoćište, već odmorišta na dugim putovanjima, sa prostorima za smještaj putnika i njihovih konja. U predanjima i zapisima o ovom kraju posebno se spominju dva hana. Jedan je bio Krsmanovićev han, vezan za staru pravoslavnu porodicu Krsmanović, a nalazio se u samoj Vogošći. Drugi, Biserovićev han, nalazio se u Jošanici. Prvi značajniji razvoj naselja vezuje se za 19. stoljeće, u vrijeme Fadil-paše Šerifovića. Kako je naselje raslo, javila se potreba i za izgradnjom džamije, koja je podignuta između današnje Igmanske ulice i nekadašnje ulice Đure Salaja. Njen vakif bio je upravo Fadil-paša Šerifović, a za prvog imama spominje se poznati Hasan-halifa. Uz džamiju je Fadil-paša podigao i tekiju, kao i turbe u kojem su, prema dostupnim navodima, ukopani šejh Mahmud-efendija i Fadil-pašin brat. Važno je istaći i veličinu vakufa Fadil-paše Šerifovića, koji je bio među značajnijim vakufima u Sarajevu i Bosni i Hercegovini. Fadil-paša je, između ostalog, podigao Čobaniju, Carevu medresu i muvekithanu, kao i brojne česme, mektebe i druga vakufska dobra. Važan dio priče o razvoju vogošćanskog kraja jeste i Semizovac, danas mjesna zajednica u sastavu Općine Vogošća. Nekada sarajevski ljetnikovac, Semizovac je zahvaljujući svom položaju na važnom raskršću puteva prema Tuzli i Bosanskom Brodu vremenom prerastao u značajno trgovačko i saobraćajno mjesto. Prema lokalnoj tradiciji, ime je dobio po trgovačkoj porodici Semiz, koja je ovdje podigla han. Poseban preokret nastupio je dolaskom Austro-Ugarske. Izgradnjom željezničkih pruga Semizovac se sve snažnije uključuje u privredni život Sarajeva i šireg kraja. Posebno je značajna bila uskotračna pruga Semizovac – Ivančići, puštena u saobraćaj 1885. godine, čija je važna namjena bila prevoz manganske rude iz Čevljanovića i šumskog bogatstva. Dolazak nove vlasti i razvoj željeznice donijeli su i snažnu promjenu demografske slike. S dolaskom novih službenika, radnika i trgovačkih porodica različitih vjeroispovijesti, ovaj kraj počinje poprimati izrazito multikonfesionalni duh. Tako je u Semizovcu početkom 20. stoljeća izgrađena mala katolička crkva, dok su pravoslavne porodice, uz svoje tradicionalne porodične korijene u ovom kraju, duhovne potrebe i obrede dijelile sa susjednim parohijama. Vogošća će u savremenom dobu, tačnije 2013. godine, dobiti i svoju samostalnu katoličku župu posvećenu Svetoj Majci Tereziji, čime je nastavljeno njegovanje međuvjerskog sklada i duhovnog života na ovim prostorima. Prema zapisima Alije Bejtića i kasnijim historijskim prikazima, u Semizovcu je 1890. godine zasjala prva električna sijalica na prostoru Bosne i Hercegovine, pet godina prije nego što je električna rasvjeta uvedena u Sarajevu. Električna energija proizvodila se pomoću malog generatora pokretanog vodom, a koristila se prvenstveno za potrebe industrijskog pogona i osvjetljavanje radnih i stambenih prostorija. PRETIS i TAS Ipak, pravi preobražaj Vogošće uslijedit će nakon Drugog svjetskog rata. Iako je još za vrijeme Kraljevine Jugoslavije počelo otvaranje škola i razvoj naselja, poslijeratna industrijalizacija potpuno će promijeniti njegov izgled. Veliki podsticaj tom razvoju predstavljala je izgradnja industrijskog kompleksa TITO, koji će početkom šezdesetih godina dobiti ime PRETIS. Razvoj fabrike donio je nova radna mjesta, veliki priliv stanovništva i ubrzanu izgradnju stambenih i drugih objekata. Vogošća će tako od manjeg naselja postati jedno od važnih industrijskih središta sarajevskog područja. Tokom narednih decenija PRETIS će postati sinonim za industrijski razvoj ovog kraja. U Vogošći je svoje mjesto pronašao i jedan od važnih početaka automobilske industrije u Bosni i Hercegovini – Tvornica automobila Sarajevo, poznatija kao TAS. Industrijski razvoj dodatno je promijenio svakodnevni život stanovništva, pa je Vogošća postajala sve više urbani i industrijski povezana sa Sarajevom. Posebno je zanimljivo da je dio scena kultnog filma „Valter brani Sarajevo“ sniman upravo u krugu PRETIS-a, čime je velika vogošćanska fabrika ostala zabilježena i u jednoj od najpoznatijih filmskih priča o Sarajevu. Vogošća je 1954. godine postala jedna od općina Grada Sarajeva. Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu bila je pod okupacijom, a nakon reintegracije 23. februara 1996. godine postala je jedna od općina Kantona Sarajevo. Danas Vogošća više nema industrijsku snagu kakvu je imala u svojim najrazvijenijim decenijama, ali život u njoj nije prestao. Nekadašnji industrijski kraj prerastao je u gusto naseljeno sarajevsko predgrađe, dok okolne šume, izletišta i planinski predjeli prema Motki i dalje čuvaju nešto od prirodnog ambijenta koji je ovaj prostor krasio mnogo prije nego što su ga ispunile fabrike, pruge i stambene zgrade.
IZVOR: avaz.ba