Od ratnog Sarajeva do turističkih putovanja: Braamova veza s BiH traje 35 godina
Harry Braam, nekadašnji zamjenik šefa posmatračke misije Evropske zajednice u Bosni i Hercegovini, i danas se vraća ljudima koje je upoznao prije i tokom rata. U razgovoru za Dan uživo prisjetio se dolaska 1991. godine, pomoći koju je organizovao za sarajevsku dječiju kliniku i putovanja na kojima je Nizozemcima pokazivao poslijeratnu BiH.
Harry Braam, nekadašnji zamjenik šefa posmatračke misije Evropske zajednice u Bosni i Hercegovini, i danas se vraća ljudima koje je upoznao prije i tokom rata. U razgovoru za Dan uživo prisjetio se dolaska 1991. godine, pomoći koju je organizovao za sarajevsku dječiju kliniku i putovanja na kojima je Nizozemcima pokazivao poslijeratnu BiH. „Nije teško ostati prijatelj s Bosancima i Hercegovcima. To su tako fini ljudi“, rekao je. Kada ga je voditelj upitao smatra li BiH svojom drugom domovinom, odgovorio je: „Da, to jeste moja druga domovina“. „Vidjelo se da će se nešto desiti“ Braam se prisjetio napetosti koje je zatekao po dolasku u BiH 1991. godine. „Bilo je tenzija, ali nije bilo rata“, kazao je. Opisao je teškoće u dopremanju hrane i lijekova te sve složeniji posao evropskih posmatrača. „Osjetili ste da tenzije rastu. Vidjelo se da se nešto dešava i da će se uskoro desiti“, rekao je. Uprkos tome, najjači utisak na njega ostavili su ljudi: „Svi su bili tako dobrodušni i pokazali su da mogu i da žele živjeti zajedno“. Tokom rada u misiji, kaže, svakodnevno je odlazio u Predsjedništvo i razgovarao s Hajrudinom Somunom, s kojim je razmjenjivao informacije o stanju u zemlji. Pomoć dječijoj klinici Braam je govorio i o ličnoj akciji prikupljanja pomoći za dječiji odjel sarajevske bolnice. Jedan od zaposlenika rekao mu je da nedostaju lijekovi, oprema, pa čak i pelene za bebe. Kontaktirao je kolege u Nizozemskoj, a u prikupljanju pomoći učestvovali su i Ljekari bez granica. „Bio je to moj lični napor“, rekao je. Prvu dopremu pomoći smješta u vrijeme oko Božića 1991. godine: „Za mene je bilo divno što za vrijeme Božića mogu bolesnima donijeti lijekove“. Kontakt je održavao i tokom rata. Prema njegovim riječima, lijekovi su zatim u Sarajevo stizali i vojnim avionima. Od ratnih poznanstava do turističkih putovanja Po završetku rata Braam se vratio prijateljima u Sarajevo. Prisjetio se kako je 1996. autobusom stigao iz Zagreba i pet dana proveo u njihovom domu. Kasnije je sa suprugom putovao kamperom, a na putovanja po BiH počeo je dovoditi i druge Nizozemce. „Pitali su nas je li mogu ići tamo, je li sigurno. Mi smo rekli: ‘Da, naravno da možete’“, ispričao je. Posebno pamti dolazak grupe u Bihać 2003. godine i radost mještana kada su vidjeli turiste. Redovne posjete omogućile su mu da prati obnovu. „Ja sam vidio kako se svake godine sve više i više gradi“, rekao je, dodajući da su oni koji su dolazili prvi put prvenstveno primjećivali razmjere razaranja. Razgovor o Srebrenici Na pitanje o ulozi nizozemskog bataljona u Srebrenici, Braam je naglasio da u julu 1995. nije bio tamo. Ubistvo više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka nazvao je užasnim. Izrazio je mišljenje da nizozemski vojnici nisu mogli spriječiti zločin, a za neuspjeh međunarodne zaštite okrivio je međunarodnu zajednicu. „Bio sam u Srebrenici nakon što se sve desilo. Nikada me nisu optužili kao Nizozemca da sam kriv. Uvijek su rekli: ‘Sjedi, popij kafu s nama i pričat ćemo’“, kazao je Braam. Uskoro video gostovanja.
IZVOR: n1info.ba