Kandidat SBB-a Mevludin Mahmutbegović o formiranju i komandovanju "Živiničkim osama" i herojskoj odbrani tuzlanske regije
Najviše šehida iz Živinica izgubilo je živote u Gradačcu i Brčkom, otkrio je
Nosilac liste SBB-Fahrudin Radončić za Predstavnički dom Parlamenta FBiH Mevludin Mahmutbegović bio je gost intervjua "Sasvim iskreno" na MTV Igman kod Anesa Džunuzovića. Komandant "Živiničkih osa" i "240. muslimanske brdske brigade" ispričao kako je služio vojnik rok u Sarajevu, a onda se aktivirao u JNA. Radio je u artiljerski-raketnim jedinicama JNA u Ljubljani 1986. i 1987. godine, a onda je prebačen u Tuzlu. Poručio je da JNA kasnije postala agresorska vojska i da je napustio. Naveo je da je već 1991. godine pokrenuta agresija u Slavoniji, a ovdje su vršili pripreme za rat. Kaže da su naoružavali srpsko stanovništvo i zauzimali vitalne kote. - JNA debelo učestvuje u zauzimanju tih objekata i postavljanju artiljerskog oružja. Shvatio sa da više šta nemam raditi u toj JNA. Za prljave poslove su koristili paravojne jedinice iz Srbije i Hrvatske. Tada sam dezertirao i otišao u Jesenice kod sestre. Nisam tamo mogao biti dugo, morao sam vratiti da se brani Bosna i bošnjački narod - ispričao je. Pripreme za odbranu Otkrio je kako je preko njiva, u ilegali, u večernjim satima došao u BiH. Prvo se krio u Banovićima. Zatražio sam tada kod prijatelja u policiji u Banovićima da se uključim, a on je rekao da neće biti rata. - Vratio sam se u Živinice. Tamo su se pripremali građani da se spriječi agresija. Javio sam se jednoj ilegalnoj grupi u Živinicama kojoj je komandir bio Mehmed Bašić iz Dubrava. Bilo ih je 15 do 20 u jedinici, držali smo punktove. Htjeli to priznati ili ne, SDA je uspjela tada, kako-tako da naoružava narod. Gdje god se pružao kako-tako otpor agresoru, tu se nije desilo mnogo zločina. Oni su uspjeli zaustaviti agresora u prvim nakanama. Gdje se vjerovalo dojučerašnjim kolegama Srbima, oni su tako prevarili Bošnjake. Tu mislim prije svega na Krajinu, Prijedor, i tako dalje. Tek kasnije, 15. aprila je napravljena Armija RBiH, ove naše formacije su im udarile temelje. Što se tiče Živinica i sjeveroistočne Bosne, oni su prednjačili u organizaciji otpora što se tiče Patriotske lige. Oni su prvi na granicu BiH 1991. godine izašli kod Zvornika. Tada je komandir bio Mustafić. Da su osvojili Teočak i Sapnu, oni bi ugrozili i Živinice i Kalesiju i Tuzlu i kompletan Tuzlanski kanton - naglasio je. Podsjetio je da Teočak i Sapna nisu niti u jednom trenutku pali te da im se i danas živi. - Od devet narodnih heroja Armije RBiH trojica su s područja TK - Hajrudin Mešić Hajro, Mehdin Hodžić i Nesib Malkić. Teško je bilo u tom području, teško je bilo i na sjeveru TK. Teško je bilo u Gradačcu, Brčkom i Čeliću, jer su htjeli da sačuvaju koridor od Bijeljine prema Banjoj Luci i Doboju. Mi smo sve činili da ga presiječemo. 1994. je bila dobra saradnja između nas i HV. Na početku su djelovale snage iz Županje, a onda se desi pakt između Miloševića i Tuđmana. Najviše šehida iz Živinica izgubilo je živote u Gradačcu i Brčkom - otkrio je. Naveo je da je plan bio da se napravi Istočna Tuzla, kao što je napravljeno i Istočno Sarajevo. Ispričao je kako je nakon povlačenja JNA sve minirano. - Već 20 i nekog maja u Kalesiji je bilo kritično. JNA se pokušavala iz Tuzle, preko Kalesije da se poveže sa Zvornikom. Ušli su određena naselja. Išli smo u Kalesiju da pomognemo, tada smo imali prvog ranjenika. Esed Mahmutbegović je ranjen u oko. Tada smo se zvali "Ratna vojna policija", još se nismo zvali "Živiničke ose". Tada su pčeli da dolaze dobrovoljci, nisu bili naoružani, odjeveni kako treba. Već nas je bilo 70. Bešić Mevludin poziva mene i kaže da nas već ima puno i da želi da se formira protudiverzantski vod. Pitao me je da li želim biti komandir vojne policije ili protudiveerzantskog voda. Ja sam preuzeo vod, a Mensur Kamberović je vodio vojnu policiju. Tada smo išli već van Živinica, tada smo išli da pomognemo Gradačcu. U Gradačcu je postojao koridor koji je vezivao TK sa Hrvatskom, a tih dana agresor je pokušavao da zauzme Derventu, Odžak, Modriču, trajalo je to već 40-ak dana. Nama zatvaraju koridor, a tada je poginuo prvi šehid "Živiničkih osa" Resić Abdulah. Tada mi je ranjeno 4-5 vojnika, sve dešavalo oko Ledenica. Dobrovoljci se javljaju u protudiverzantski vod, nas već ima 72-73, 20-ak ih je naoružano pištoljima, što lovačkim puškama i pravim - ispričao je. Govorio je i kako su zauzeli relej i zarobili šest vojnika, a među njima i jedan profesor koji je predavao marksizam u školi. Ispričao je kako su dogovorili razmjenu u selu Slivići na Vozući za oružje. Kaže da su dobili 50 komada oružja, da su nakon toga svi bili naoružani. Ispričao je kako su po 5-6 puta prolazili istim putem kada su išli na razmjenu da neprijateljska vojska misli da ih ima više. Otkrio je da su dali i mještanima Slivića oružje da mogu braniti tu dominantnu kotu. Kako su dobili naziv Pojasnio je da više nisu bili vod nakon tih zadataka, nego četa. - Išli smo s ratišta na ratišta van Živinica, pa sam tražio od komande u Tuzli, pa sam tražio da im se dodijele nazivi formacijama, da ne bi bili u jednom košu pod nazivom Živičani. To je prihvaćeno, mi smo uputili prijedloge, bilo je različitih ideja. Ja sam rekao da je u Krajini jedna jedinica napravila veliki uspjeh, nanijela štetu agresoru, a da je koristila protuoklopno oružje koje se zove "Osa", pa smo po tome dobili naziv "Živiničke ose". Kasnije smo reorganizavani iz čete u odred i odred smo ostali do kraja rata. Kroz naš odred je prošlo preko 700 ljudi. Najviše članova je bilo iz Živinica, ali bilo ih je i iz Podrinja - naglasio je. Ispričao je da je bio i poziv da uđu u Srebrenicu, a da je on zatražio da se i iz drugih jedinica iz 2. korpusa ojačaju, što u ljudstvu, to i u oružju. Nakon toga su bili pregovori kojim putem da se ubace u Srebrenicu. - Bilo je helikoptera koji su dotrajali, a predlagali su da idemo helikoptere. To nije bilo izvodivo, rekao sam generalima da nije dobro. Desit će se da prebacimo trećinu u Srebrenicu, a da dio ostane, pogodit će nas u zraku. Bilo je prije toga da je pogođena jedinica. Otkrio je da su načelno dogovorili da se ide kopnenim putem, a o tome šta se dešavalo, moćete pogledati u drugom nastavku emisije.
IZVOR: avaz.ba