Beskućništvo u Mostaru: Građani se žale, institucije imaju ograničene ovlasti
Pitanje osoba koje dane i noći provode pod vedrim nebom – u parkovima, dvorištima zgrada ili na igralištima – posljednjih je dana aktualizirano u Mostaru. Nadležne institucije zaprimile su više žalbi skupina građana na, kako su naveli, beskućnike koji ih uznemiruju, krše javni red i mir te ostavljaju otpad na područjima na kojima borave.
Pitanje osoba koje dane i noći provode pod vedrim nebom – u parkovima, dvorištima zgrada ili na igralištima – posljednjih je dana aktualizirano u Mostaru. Nadležne institucije zaprimile su više žalbi skupina građana na, kako su naveli, beskućnike koji ih uznemiruju, krše javni red i mir te ostavljaju otpad na područjima na kojima borave. Dolaze i iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine U Mostaru su evidentirane dvije kategorije osoba koje povremeno ili trajno borave na otvorenom. Prva kategorija su klasični beskućnici koji su već dulje na području Mostara. „Prema našoj evidenciji, između 15 i 20 beskućnika ima u gradu Mostaru koji se mogu tretirati kao beskućnici“, kazao je Alen Kajtaz, tajnik Crvenog križa Mostar. Druga kategorija takozvanih beskućnika formirala se od pripadnika romske populacije koji u Mostar dolaze s područja Bosne i Hercegovine, gdje imaju stalno boravište. Policijska uprava Mostar ima saznanja o dolasku osoba iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine u Mostar radi prosjačenja, navodi Ilijana Miloš, glasnogovornica Ministarstva unutarnjih poslova Hercegovačko-neretvanskog kantona. „U posljednje vrijeme najviše dolaze s područja Zenice“, dodaje Miloš. I Romkinja Valentina iz Sarajeva dolazi u Mostar kako bi, tražeći milostinju, osigurala novac za svakodnevne potrebe. „Imam novac pa trošim na cigarete, na hranu, u kući“, navodi ona. Policija postupa samo kada postoji prekršaj Za razliku od nje, oni koji organizirano dolaze zauzimaju mostarske javne površine i na njima, pod vedrim nebom, kao beskućnici, borave tjednima. Kod njih je česta zlouporaba maloljetnika za prosjačenje i sitni kriminalitet. Iza sebe ostavljaju gomile smeća, a puštanjem glasne glazbe noću krše javni red i mir. Jedno takvo njihovo ljetno boravište je i na parkiralištu pored željezničke postaje. Upravo građani s ovog područja najčešće su se obraćali policiji, ali samo prisustvo na javnoj površini nije dovoljno za policijsko sankcioniranje, pojašnjava Miloš. „Policija postupa kada postoje elementi prekršaja, kaznenog djela ili drugog protupravnog ponašanja“, ističe ona. Zbog toga je policijsko djelovanje ostalo ograničeno na suzbijanje zlouporabe djece za prosjačenje, što provode zajedno s Centrom za socijalni rad Mostar. U ovom su Centru formirani i mobilni timovi usmjereni na pomoć djeci. „Imamo mobilni tim koji obilazi žarišna mjesta na području grada Mostara i, ukoliko zatekne djecu bez roditeljskog nadzora koja prose, djeca se izmještaju u prihvatnu stanicu koja je otvorena i postoji na području grada Mostara“, kazala je Antonija Novak, ravnateljica Centra za socijalni rad Mostar. I Romkinja Valentina potvrđuje svu složenost ove priče: „Imam jedno dijete. Ono je u domu.“ I dok socijalne ustanove, srećom, uspijevaju pomoći ugroženoj djeci, za rješavanje problema zaštite javnih površina te reda i mira građana bit će potrebne jasnije mjere, strože zakonske norme, a moguće i davanje većih ovlasti tijelima reda.
IZVOR: federalna.ba