Bob staza kao šumska promenada, Trebević bi mogao dobiti novi život
Prizori djeluju kompjuterski generirano, a nije navedeno ko stoji iza ideje, ni da li iza nje postoje investitor ili saglasnost nadležnih institucija
Šta ako bi napuštena olimpijska bob staza na Trebeviću dobila drugi život? Na to pitanje pokušava odgovoriti video koji kruži društvenim mrežama pod oznakom "Project 01, Sarajevo, Bosnia". Zamišlja stazu kao šumsku promenadu u kojoj se čuva izvorna betonska struktura, ali dobija potpuno novi koncept. Video je dug oko pola minute i počinje poznatim prizorom: raspucan asfalt i beton prekriveni opalim lišćem i grafitima. Zatim ekipa u narandžastim prslucima čisti lišće i brusi betonske zidove. Na dno žlijeba se polažu kamene ploče, uz rub se postavlja drenažni kanal, a uz zid niče zelenilo. Betonske konzole iznad staze dobijaju staklenu nadstrešnicu. U završnom dijelu, najavljenom natpisom "you haven't seen night mode yet", staza je dočarana u sumrak. Zidovi su osvijetljeni ambijentalnim svjetlom, a kroz žlijeb se vijugaju svijetleće linije koje prate putanju nekadašnjih bobova. Treba naglasiti da je riječ o konceptualnoj vizualizaciji. Prizori djeluju kompjuterski generirano, a nije navedeno ko stoji iza ideje, ni da li iza nje postoje investitor ili saglasnost nadležnih institucija. Staza je projektovana za Zimske olimpijske igre 1984. Dizajn je odobren 1981, radovi su počeli 1. juna iste godine, a montaža je završena 30. septembra 1982. uz trošak od 563.209.000 jugoslavenskih dinara. Autor kompleksa je arhitekta Gorazd Bučar, a sistem hlađenja povjeren je profesoru Zlatku Đikiću. Prvo veliko takmičenje bilo je Evropsko prvenstvo u bobu 1983. Na probnim takmičenjima odvezeno je 1.246 vožnji dvosjeda i četverosjeda, uz samo četiri prevrtanja i jednu ozbiljnu povredu. Na samim Igrama sankaška takmičenja je gledalo oko 20.000, a bob oko 30.000 ljudi. Staza ima 13 krivina, a prosječni nagib je 10,2 posto. U njenim zavojima, među kojima su Omega, Labirint i dvostruko "S", ostala su imena poznata svim ljubiteljima kliznih sportova. Staza je bila osmišljena i za dugoročnu upotrebu pa se, uz pomoć bob-sanki Vučko, niz nju spuštali i građani. Poslije Igara na stazi su se održavali još i evropska prvenstva u skeletonu (1985. i 1987.) i bobu (1988.). Rat je sve prekinuo. Tokom opsade Sarajeva staza je korištena kao artiljerijski položaj, a oštećenja su ostala vidljiva i danas, uključujući rupe od odbrambene vatre na jednoj od posljednjih krivina. Obje startne kućice i rashladno postrojenje su nestali, a ostalo je betonsko korito. Američki BuzzFeed je 2013. proglasio stazu jednom od najljepših napuštenih lokacija na svijetu, a grafiti su postali njen zaštitni znak. mondo Ideja da se staza vrati u život nije nova. Evo kratkog pregleda: Prema ocjeni stručnjaka, staza je jedna od svega 17 sličnih u svijetu, a to je jedan od glavnih argumenata zagovornika obnove. Vizualizacija otvara pitanje koje se u Sarajevu odavno postavlja: treba li staza ostati sportski objekat, postati turistička i rekreativna lokacija, ili spojiti oboje? Ideja šetnice čuva upravo ono što je posljednjih godina privlačilo posjetioce, a to su betonska skulptura u šumi, ratni tragovi i grafiti. Sportska obnova, s druge strane, zahtijeva ponovnu izgradnju startnih kućica i hlađenja, što je višemilionska investicija. Do tada, bez obzira na to hoće li se neka od ovih ideja ikad ostvariti, staza ostaje ono što je i bila: najskuplji i najzahtjevniji objekat Olimpijade 1984, koji je preživio rat i čeka da mu neko odredi sljedeću namjenu.
IZVOR: oslobodjenje.ba