Mate Rimac ima važnu poruku za auto-industriju u Evropi (VIDEO)
Evropska automobilska industrija je u problemima, a Mate Rimac ima prilično jednostavno rješenje: prestanite pokušavati pobijediti Kineze na njihovom terenu.
Evropska automobilska industrija je u problemima, a Mate Rimac ima prilično jednostavno rješenje: prestanite pokušavati pobijediti Kineze na njihovom terenu. To znači manje ogromnih ekrana, manje dugmadi zamijenjenih površinama osjetljivim na dodir i manje opsesije brzinama punjenja. Umjesto toga, šef Bugattija smatra da bi se evropski proizvođači automobila trebali fokusirati na ono što Kina ne može tako lako kopirati: luksuz i vrhunsku izradu uz korištenje istinski prvoklasnih materijala. Rimac iznosi svoje stavove dok razgleda unutrašnjost modela Rolls-Royce Silver Seraph (poznatog i kao Bentley Arnage), ukazujući na kožu, drvo i druge visokokvalitetne materijale korištene u kabini. Poruka je jasna: ovako je nekada izgledao luksuz, a to je možda i ono što je evropska automobilska industrija izgubila iz vida jureći za najnovijim tehnološkim trendovima. Da li su automobili postali previše opsjednuti tehnologijom? Automobilska industrija je posljednjih godina pretvorila unutrašnjost vozila u svojevrsnu demonstraciju tehnologije. Ekrani su postali veći, fizičke komande su nestale, a proizvođači se redovno hvale računarskom snagom koju su ugradili u svoje najnovije modele. Ništa od toga ne čini da automobil nužno odiše većim luksuzom. Ekran od 12 inča ostaje ekran od 12 inča, bilo da se nalazi u porodičnom crossoveru od 30.000 evra ili u luksuznom automobilu od 300.000 evra. U nekim slučajevima, jeftiniji automobil može čak imati i veći ekran. Šta Evropa može naučiti od švajcarskih proizvođača satova? Upravo tu Rimčeva argumentacija postaje posebno zanimljiva. On smatra da evropski proizvođači automobila trebaju pronaći svoju nišu na sličan način na koji je to učinila Švajcarska u industriji satova. Švajcarske kompanije ne pokušavaju proizvesti najjeftinije satove na svijetu. One se fokusiraju na majstorsku izradu i ekskluzivnost, prodajući relativno male količine, ali pritom ostvarujući ogroman udio u ukupnoj dobiti te industrije. To je privlačna strategija za kompanije u najvišem tržišnom segmentu. Brendovi kao što su Bugatti, Rolls-Royce, Bentley, pa čak i neki skuplji modeli BMW-a, Porschea i Mercedesa, mogu naplatiti visoku cijenu zahvaljujući ručno dorađenim enterijerima, egzotičnim materijalima i osjećaju da kupujete nešto zaista posebno, piše Motor1. Može li svaki evropski proizvođač postati luksuzni brend? Međutim, postoji prilično velik problem s primjenom te filozofije na cjelokupnu evropsku automobilsku industriju: ne može svako postati Bugatti. Njegova bivša matična kompanija, Volkswagen, ne može odjednom pretvoriti Golf u luksuzni hatchback čija cijena dostiže šest cifara i očekivati da će milioni kupaca ostati vjerni brendu. Renault ne može svaki Clio obložiti kožom i karbonskim vlaknima. Škoda ne može transformisati Octaviju u švajcarski sat na četiri točka. Čak i proizvođači premium automobila, poput BMW-a i Mercedesa, i dalje trebaju relativno pristupačne modele kako bi održali rad fabrika i visok obim prodaje. To je dio Rimčevih tvrdnji koji zahtijeva određeno pojašnjenje. Da, evropski proizvođači automobila vjerovatno ne bi trebali slijepo kopirati svaki kineski trend. Postoji opravdano pitanje da li kupci zaista žele ogromne ekrane umjesto konvencionalnih komandi, ili su samo brzine punjenja dovoljne da privuku klijente. Svakako postoji vrijednost u tome da se ponudi nešto više od pukog spiska tehničkih specifikacija. Ali proizvođači automobila za masovno tržište suočavaju se s potpuno drugačijim problemom od Bugattija. Oni moraju proizvoditi automobile koje milioni ljudi zaista mogu priuštiti. Problem konkurentnosti Evrope ne može se riješiti poskupljenjem svakog automobila, jer mnogi kupci ne traže ručno šivenu kožu, egzotično drvo i posebno obrađene detalje enterijera. Oni žele praktičan automobil koji će ih odvesti na posao, odgovarati potrebama porodice i ne koštati pravo bogatstvo. Koliko su kineski proizvođači već napredovali? Još jedna neugodna realnost je da se kineski proizvođači automobila ne ograničavaju samo na proizvodnju jeftinih vozila s ogromnim ekranima. Oni se takođe pomjeraju ka višim tržišnim segmentima i sve češće nude impresivne materijale, luksuzne enterijere i naprednu tehnologiju po cijenama s kojima se evropski proizvođači teško mogu takmičiti. Jednostavno dodavanje kože i uklanjanje ekrana neće magično stvoriti proizvod bez premca. Ipak, vrijedi razmotriti širu poentu Rimčevih stavova. Evropa ne mora nužno pobijediti tako što će imati najveći ekran, bateriju koja se najbrže puni ili najdužu listu softverskih funkcija. Ona mora shvatiti šta je to što njene automobile uopšte čini vrijednim kupovine. Za Bugatti je odgovor očigledan: ekskluzivnost, vrhunska izrada i astronomske cijene. Za ostatak industrije, odgovor vjerovatno mora biti nešto složeniji.
IZVOR: nezavisne.com