Gojaznost kod djece učetverostručena od 1990. godine: šta kaže Svjetska zdravstvena organizacija

Gojaznost kod djece učetverostručena od 1990. godine: šta kaže Svjetska zdravstvena organizacija

Gojaznost kod djece i adolescenata učetverostručena je od 1990. Evo šta kaže SZO i šta roditelji mogu uraditi.

Gojaznost kod djece i adolescenata danas je jedan od najbrže rastućih zdravstvenih problema u svijetu. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), koje je prenio N1 BiH, broj mladih od 5 do 19 godina koji žive s gojaznošću učetverostručen je od 1990. godine. Za roditelje, nastavnike i zdravstvene radnike to je jasan podsjetnik da navike koje se stiču u djetinjstvu ostaju s nama godinama. Prema podacima koje navodi SZO, udio gojaznih među djecom i adolescentima od 5 do 19 godina porastao je sa 2 odsto u 1990. na 8 odsto u 2024. godini. To znači da je u 2024. oko 170 miliona mladih živjelo s gojaznošću, od čega oko 70 miliona djece uzrasta od 5 do 9 godina i oko 100 miliona adolescenata od 10 do 19 godina. Višak kilograma u ranom uzrastu nije samo estetsko pitanje. Gojaznost može povećati rizik od dijabetesa tipa 2 i kardiovaskularnih bolesti već u mladosti. Uz fizičke posljedice, često dolaze i emocionalne: stigmatizacija, vršnjačko nasilje, anksioznost, depresija i nisko samopouzdanje. Zato SZO naglašava da se fizičko i mentalno zdravlje djece moraju posmatrati zajedno. SZO je objavila prve smjernice za liječenje gojaznosti kod djece i adolescenata. Njihova ključna poruka je da je osnova liječenja strukturisana podrška u ishrani, fizičkoj aktivnosti i promjeni ponašanja, a ne lijek ili operacija. Liječenje treba da bude dugoročno, prilagođeno uzrastu i da uključuje cijelu porodicu, a cilj je opšte zdravlje i dobrobit djeteta, ne samo broj na vagi. Smjernice SZO naglašavaju promjenu navika, a ne kratkotrajne dijete. U praksi to znači nekoliko jednostavnih koraka: Ako primijetite da vaše dijete naglo dobija na težini, brzo se zamara, ima poteškoće s disanjem pri naporu ili se povlači iz društva zbog izgleda, razgovarajte s pedijatrom ili izabranim ljekarom porodične medicine. Stručnjak može procijeniti uhranjenost djeteta i predložiti plan prilagođen uzrastu. Djecu ne treba samostalno stavljati na stroge dijete. SZO upozorava da liječenje samo po sebi neće preokrenuti rastući trend. Potrebno je da zdrava hrana i fizička aktivnost budu dostupniji i povoljniji, kroz školske obroke, sigurne prostore za igru i sport te podršku zajednice. Škole, lokalne zajednice i institucije imaju važnu ulogu u stvaranju okruženja u kojem je zdrav izbor lakši izbor. Tekst je informativnog karaktera i ne zamjenjuje savjet ljekara.