Smrad truleži guši Banjalučane, problem deponije Ramići još nije riješen
Podaci koje su prikupili mještani i aktivisti pokazuju da je maksimalni kapacitet kasete dostignut prije godinu ili godinu i po, rekao je mještanin Dragan Bajić
Nakon velikih vrućina pala je kiša, a oko Regionalne deponije Ramići, kod Banje Luke na sjeveru Bosne i Hercegovine, zrak je ispunio težak, zagušljiv zadah truleži. Gusta crna tečnost, mješavina kišnice, otpadnih voda i fekalija, upija se u tlo, a na kraju i u potok koji teče u blizini. Kaseta deponije - izolovana podzemna “ćelija” s nepropusnom oblogom, drenažnim sistemom i sistemom za kontrolu gasa - je puna, kaže mještanin Dragan Bajić, pa bi deponiju, prema njegovim riječima, trebalo zatvoriti. - Podaci koje su prikupili mještani i aktivisti pokazuju da je maksimalni kapacitet kasete dostignut prije godinu ili godinu i po, rekao je Bajić, koji je dio grupe zabrinutih mještana. "S obzirom na to, uslovi za rad regionalne deponije više ne postoje. U ekološkoj dozvoli koju smo pregledali u saradnji s pravnim timom utvrdili smo da način zbrinjavanja životinjskog otpada koji se trenutno primjenjuje na deponiji nije prepoznat važećim propisima." Na Ramićima se životinjski otpad istovara na otvorenu livadu i bagerima miješa s ostalim otpadom, čak i kad se ljetne temperature približe 40 stepeni Celzijusa. Bajić kaže da on i ostali mještani žive u strahu od ekološke katastrofe. - Ne tražimo ništa posebno, niti imamo političke motive ili želju da skupljamo poene za izbore, rekao je Bajić uoči izbora održanih 4. oktobra. "Ipak, moram reći da se vlasti oglušuju i postupaju nezakonito – i gradske i entitetske. To se posebno vidi kod dovoza životinjskog otpada. Dnevno se odloži i do 180 tona tog otpada, bez ikakvog propisnog skladištenja. Istovari se nasred livade, nakon čega mašine na brzinu nabacaju drugo smeće preko njega, miješajući i gnječeći sav otpad zajedno. Nema ni traga propisnog odlaganja, a kamoli praćenja gdje taj otpad završava." Prije skoro dva mjeseca predstavnici mjesne zajednice sastali su se s Bojanom Vipotnikom, ministrom za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, jednog od dva entiteta u BiH. Ništa se nije promijenilo. Iz ministarstva su naveli da je nadzor nad radom deponije u nadležnosti inspekcijskih organa, da je važeća ekološka dozvola na snazi i da o lokaciji brinu "odgovorna lica". Grad Banja Luka nije odgovorio na upite za komentar. Na deponiju Ramići odlaže se otpad iz Banje Luke, najvećeg grada u Republici Srpskoj, te iz Gradiške, Laktaša, Srpca, Prnjavora, Čelinca, Kotor-Varoši i Kneževa – s područja na kojem živi oko 400.000 ljudi. Uprkos dugogodišnjim sporovima oko vlasništva nad zemljištem, planira se proširenje deponije sa sadašnjih 29 na 44 hektara. Stručnjaci, ekolozi i mještani su uznemireni. - Najznačajniji negativni uticaji deponija na životnu sredinu potiču od zagađenja procjednim vodama i deponijskim gasom, kaže Dušica Pešević, profesorica na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci. Deponije bi trebalo koristiti tek kad se iscrpe sve druge mogućnosti obrade i iskorištavanja komunalnog otpada, rekla je Pešević za BIRN. Kad se kaseta deponije potpuno napuni, trebalo bi je hermetički zatvoriti, odnosno prekriti, a odlaganje otpada prebaciti u novoizgrađenu kasetu. Ako se otpad odlaže izvan sanitarnih kaseta, to znači da ispod otpada nema vodonepropusne podloge, cijevi za prikupljanje procjednih i drenažnih voda ni sistema za prikupljanje i neutralizaciju deponijskih gasova. - Odlaganje otpada izvan sanitarnih kaseta može dovesti do zagađenja podzemnih i površinskih voda i zraka, kao i do rizika po zdravlje i sigurnost zbog glodara, štetočina, ptica, slijeganja tla i buke, rekla je Pešević. "Osim toga, deponijski gas može biti ozbiljan problem. Tokom procesa anaerobne razgradnje nastaje metan, gas s efektom staklene bašte koji ubrzava klimatske promjene u mnogo većoj mjeri od CO2. Među zagađujućim materijama koje deponije u velikim količinama ispuštaju u zrak su azotni i sumporni oksidi, policiklični aromatski ugljovodonici, vodonik-sulfid, dioksini, furani, prašina, teški metali, ozon i druge." Jedno od mogućih rješenja problema na deponiji Ramići je privremeno baliranje otpada dok se ne izgradi nova sanitarna kaseta, kaže Pešević. Baliranje je postupak mehaničke obrade u kojem se otpad presuje u bale i umotava u plastičnu foliju, kako bi sadržaj ostao vodonepropustan i zaštićen od ultraljubičastog zračenja i kako ništa ne bi curilo iz bale. - Prednosti baliranja su produženje vijeka trajanja deponije zbog veće gustine otpada, kao i manje prašine, neugodnih mirisa, saobraćaja i buke, rekla je Pešević za BIRN. "Unutar bale otpad je izolovan od dotoka zraka i vode, čime se praktično ‘mumificira’ i zaustavlja se njegova biološka razgradnja. Ako se bale odlažu na deponiju, nema potrebe za ravnanjem, sabijanjem otpada i prekrivanjem inertnim materijalom. Nedostatak baliranja je to što bale zbog nepažljivog rukovanja, oštrih predmeta zaostalih u otpadu, fotorazgradnje plastične folije i vremenskih uslova mogu napuknuti i pući." Igor Kalaba, asistent za biodiverzitet i zaštićena područja u banjalučkom Centru za životnu sredinu, kaže da javnost ima moć da pokrene promjene. - Postoji čitav niz problema koji će biti riješeni tek onog trenutka kad građani shvate da imaju ogroman potencijal da natjeraju institucije da konačno počnu raditi svoj posao, rekao je. Bosni i Hercegovini je, smatra Kalaba, potrebna cirkularna ekonomija, koja počinje od dizajna proizvoda i ambalaže. - Težimo tome da bude manje otpada, tako što proizvodimo trajnije uređaje, odjeću i drugu robu, rekao je. “Dizajn je usmjeren na upotrebu recikliranih materijala i izradu proizvoda koje je lako popraviti. To omogućava dalje korake, poput povrata sirovina i različitih vidova ponovne upotrebe, dok je reciklaža pri samom kraju, odmah prije deponije.” Kalaba je naglasio da reciklaža "nije čarobni štapić". U zavisnosti od vrste sirovine, "i ona je izvor gasova s efektom staklene bašte", rekao je. "Ponekad zahtijeva novac i energiju, pa bi prvo trebalo uvesti druge korake, poput popravke, ponovne upotrebe te izdvajanja i obnavljanja raspoloživih resursa." Odvojeno prikupljanje otpada neophodno je da bi se uopšte moglo očekivati da šira zajednica s otpadom postupa odgovorno, rekao je Kalaba za BIRN, i dodao da je nerealno govoriti o svijesti građana u sistemu u kojem svjesno djelovanje nije ni omogućeno. "Dobra stvar je to što cirkularna ekonomija, uz zaštitu životne sredine i zdravlja ljudi, otvara i nova radna mjesta, pa je u svakom smislu korisna za cijelo društvo."
IZVOR: oslobodjenje.ba