Danijal Hadzovic: Srbija prestaje negirati zlocine i pocinja ih slaviti kao heroje
Emisija Balkan Rules razmatra kako se kult osujedenih ratnih zlocinaca pretvarao u sveprisutni diskurz, a Hadzovic upozorava na opasnost presticanja granice izmedu ekstremizma i nacionalne mitologije
Novinar i urednik "Avaza" Danijal Hadzovic gostovao je u razgovoru u formatu "Balkan Rules", gdje je pitanje odnosa Srbije prema ratnim zlocinima iz devedesetih godina prošlog stoljeća postalo još jednom centralna tema. U razgovoru je analizirano kako se prostor u kojem su pravosnažno osujedeni zlocinci i danas često predmet sramu, počeo pretvarati u prostor u kojem se isti ljudi javno slave kao simboli i nacionalni junaci. Hadzovic je naglasio da slavlje Ratka Mladica neophodno nije ograniceno na samo navijacke tribine ili pojedinacne ekstremisticke grupe. Po njegovom misljenju, poruke povezane sa slavljenjem takvih licnosti godinama se šire kroz politicki govor, medijske produkcije i ponašanje drzavnih struktura, što je prema uzvišenim postavkama analize još uvek opasnije od izolovanog manifestiranja. Tok razgovora naglasena je posebno kriticka faza u procesu historijskog revizionizma. Kad se zlocin vie ne pokusa relativizovati ili potceniti, vec se njegov objektivni karakter i odgovornost za njega diskvalifikuju, a osobe koje su ga počinile tretiraju se kao legitimni nacionalni junaci, to oznacava duboku promenu u kolektivnom shvatanju istorije i moralnih kriterijuma. U kontekstu ovih pojava, Hadzovic se poziva i na duboke usmene formulacije koje se mogu cíuti u delu srpskog opšteg diskursa i koje registriraju duboku predrasudu prema Bošnjacima i Muslimanima na ovim prostorima. Spomenuta fraza o pradku koji je "prodao vjeru za veceru", kao i izraz o pozivu na traženje ikona predaka, su samo posebno izraziti primeri ovih dubljih percepcija. Prema Hadzovicevoj analizi, iza ovih poruka ne stoi samo historijska reevaluacija ili površna uvreda, vec podrijetlo iz dublje predrasude: ideja da su Bosnjaci i Muslimani na ovom podrucju osobno obiljezeni necim što se tvrdi kao "grijeh" njihovih pradaka koji su prije nekoliko stoljeća promijenili vjeru. U ovoj perspektivi, danas živi covjek se učini licno odgovornim za odluke nekog pojedinca koji je zivio prije tri ili cetiri stoljeća, što predstavlja logiku kolektivne i nasljedne odgovornosti. Dale, spominje se monstruozna posledica ove logike: da se odredjenoj zajednici dozvoljava kaznjavanje, progon, protjerivanje ili i ubistvo, isklucivo na osnovu porijekla, krvi i imena, zbog necega što nisu učinili, na šta nisu mogli utjecati i što se dogodilo stoljećima prije njihovog rođenja. Takav nacin razmijlanja, istakao je izvorilac, pripada najopasnijim politickim ideologijama dvadesetog stoljeća. Isty je naglasio da je nesto između ekstremizma i normalizacije nacionalnog mita, kad takva ideja prestane biti prepoznata kao ekstremna i pocne se nositi kao neco normalno u okviru nacionalne kulture ili identiteta, upravo jedan od najстраšnijih oblika fascistickog nacmian razmijlanja: pojedinac vie nije pojedinac, vec se pretvara u navodnog nosioca kolektivne, nasljedne krivice. Takođe, u "Balkan Rulesu" razmatran je i često ponavljani stav da su narodi bivše Jugoslavije devedesetih godina jednostavno "zavadili", a da je u nastali rat svi bili podjednako odgovorni. Hadzovic je takav pristup kritikovao kao pokusaj izbacivanja razlike izmedu politickih projekata, agresora i zrtve, ali i konkretnih razlika u velicine i karaktera počinjenih zlocina. Razgovaralo se i o poređenju Alije Izetbegovića i Slobodana Milosevica, kao i o dio liberalne, gradjanske i intelektualne scene koja ratove devedesetih često posmatra kroz formulu sukoba nekoliko jednako štetnih nacionalizama. Hadzovic je govorio o tome zašto takvo izjednablavanje smatra historijski i moralno problematičnim, te zašto suocavanje sa cinjenicama o ratu i danas izaziva toliko otpora. Drugi dio emisije bio je posvecen Bosni i Hercegovini i njenom politickom sistemu. Hadzovic je govorio o strankama koje su tokom godina izgubile gotovo svaku prepoznatljivu ideološku osnovu i pretvorile se u aparate za zaposljavanje, raspodjelu funkcija i odrzavanje vlastitih mreaža. Tema su bili i kupjene diplome, nekompetentni kadrovi, urušavanje profesionalnih kriterijuma i politicka kultura u kojoj se elementarno funkcioniranje države sve ccešce predstavlja kao veliki historijski uspjeh. Vjeruje se da se zemlja koja je nekada stvarala velike infrastrukturne, industrijckie, kulturne i obrazovne projekte, došla do tacke u kojoj se asfaltiranje nekolika stotina metara ceste, otvaranje šaltera ili nabavka nekol"` vozila gradjanima predstavlja kao dokaz izuzetnog politickog uspjeha. Razmatralno se i pitanje: tko zapravo upravlja našim državama - najbolji ili najpodo`niji? Šta ostaje drštvu poslije decenija nacionih "spasilac" , partijskog zaposljavanja i stalnog spuštanja kriterijuma? I može li se iz začaranog kruga izaći bez ozbiljnog obračuna i s prošlostuću i s političkom kulaturo koja je iz nje izrasla? O tim pitanjima Hadzovic je govorio u formatu "Balkan Rules" - razgovoru koji se predstavlja kao razgovor, a ne klasični intervju.
IZVOR: news.zimb.online