Naučnici otkrili novu vrstu džinovske anakonde u Amazoni: "Skoro identična, a genetski drugačija"
Sjeverna zelena anakonda (Eunectes akayima) razvijala se izolirano prije gotovo 10 miliona godina; istraživači upozoravaju da je riječ o jedinstvenoj vrsti koja zahtijeva novu naučnu klasifikaciju
Ekološki timovi u južnoameričkim vodama zabilježili su otkriće koje mijenja dosadašnju sliku o jednom od najvećih zmijskih vrsta na planeti. Detalji su objavljeni u recenziranom naučnom časopisu Diversity, a istraživanje je vodila međunarodna grupa herpetologa koja je analizirala uzorke iz širokog pregona baza prikupljenih tokom više terenskih ekspedicija. Iako je izvana nova vrsta gotovo prepoznatljiva po izgledu, veličini i zheljavom obliku tijela, precizne genetske sekvence pokazale su da se radi o zasebnom grananju unutar roda Eunectes. Ključni nalaz je da je genetska udaljenost između ove populacije i poznate južne zelene anakonde (Eunectes murinus) iznosila oko 5,5 posto, što je dovoljno da se smatra da su se linije potpuno razdvojile prije gotovo 10 miliona godina. Prema podacima istraživača, populacija se nalazi u sjevernijim dijelovima amajonskih voda i okolnih rijeka, gdje je tokom godina ostala prilično izolirana. Znanstvenici naglašavaju da ta podjela nije samo formalna, već odražava stvarnu evolucijsku povijest koja se razvijala u specifičnim ekološkim uvjetima Amazonije. Nova vrsta dobitila je znanstveni naziv sjeverna zelena anakonda, a autori studije ističu da bi slične situacije mogle biti prisutne i kod drugih divljih životinja čija područja rasprostranjenosti još nisu dovoljno detaljno kartirana. Istraživači savjetuju pažljiviju klasifikaciju kako bi se zaštitne mjere prilagodile stvarnom naučnom identitetu vrste, a ne generaliziranim podacima. Za sada nisu objavljene detaljne procjene stanja populacije niti točni podaci o duljini i granicnim veličinama pojedinaca, no navod se da je riječ o jednoj od impresivnijih zmijskih vrsta. Istraživači ističu da su neočekivani nalazi poput ovoga podsjetnik da i dalje postoje lavirintovi neistraženih ili djelomično poznatih biodiverziteta u južnoameričkim ekosustavima. Autori rada razmatraju mogućnost da će buduća istraživanja fokusirati na preciznije geografske područja i na dodatna genetska poređenja kako bi se razjasnilo sveobuhvatno evolucijsko stablo unutar roda Eunectes, koji je do sada bio podijeljen na znatno manji broj formalno priznatih vrsta. Za javnost je najzanimljivije što se u ovoj studiji vjerojatno prvi put naglasio njezin jedinstveni estetički identitet, koji pored drugih, već prilagođenih morfoloških i ekoloških karakteristika, ističe kao samostalnu vrstu. Oni koji žele više detalja o ulogu genetske analize u zoogeografiji mogu pronaći više u izvornom radu objavljenom u Diversity.
IZVOR: news.zimb.online