Uspon AfD-a plaši strance, dugogodišnji stanovnici planiraju odlazak iz Njemačke

Uspon AfD-a plaši strance, dugogodišnji stanovnici planiraju odlazak iz Njemačke

Stanovnici berlinskog Kreuzberga govore o strahu zbog jačanja AfD-a, rastu troškova života i mogućnosti da se s porodicama presele iz Njemačke

Mogućnost odlaska iz Njemačke sve češće se spominje u razgovorima među stanovnicima migrantskog porijekla u berlinskom Kreuzbergu. Sagovornici Focusa, među kojima su ljudi koji u toj zemlji žive decenijama, rade i imaju njemačko državljanstvo, kažu da ih uspon Alternative za Njemačku (AfD) navodi na razmišljanje o budućnosti njihovih porodica. Zabrinutost među stranim radnicima i useljeničkim zajednicama raste uoči izbora u Berlinu i Mecklenburg-Zapadnom Pomorju, gdje će birači 20. septembra, nakon izbora u Saskoj-Anhaltu, odlučivati o novim sazivima parlamenata. U multikulturalnom Kreuzbergu izborni plakati AfD-a gotovo da nisu vidljivi. Ulicama dominiraju poruke Zelenih, Ljevice, CDU-a i SPD-a. Na ponovljenim izborima 2023. godine AfD je u tom dijelu Berlina osvojio svega 3,7 posto glasova, prvenstveno zbog toga što svaki drugi stanovnik ima migrantsko porijeklo. Istovremeno, ankete na saveznom nivou toj stranci daju gotovo 30 posto podrške. Za 48-godišnju Payiz, Kurdkinju iz Iraka, takav razvoj događaja narušio je osjećaj sigurnosti koji je dosad imala u Njemačkoj. U Berlinu živi već dvije decenije, ima njemačko državljanstvo, vodi agenciju za nekretnine i radi kao službena pravna starateljica. Njeno troje djece studira u Beču, prenosi Fenix-magazin. Sjedeći ispred restorana, govori da je nakon pobjede AfD-a u Saskoj-Anhaltu i jačanja te stranke širom zemlje prvi put osjetila strah da više nije sigurna. Smatra da je ni njemački pasoš ne bi zaštitio od samovolje AfD-a jer, kako kaže, nije „bio-Njemica“, odnosno izvorna Njemica. Prema njenim riječima, preseljenje je postalo glavna tema u migrantskim krugovima, a razgovore prati strah. I sama s porodicom već razmatra u koju bi zemlju mogla otići ako AfD preuzme vlast. Sličnu mogućnost spominje i Omer, 44-godišnji trgovac voćem i povrćem, rođen u Berlinu u porodici turskih doseljenika. Voli svoj kvart i ne želi napustiti Njemačku, ali kaže da bi se sa suprugom i djecom preselio u Tursku ako AfD dodatno ojača u Berlinu i ostatku zemlje te dođe na vlast. Istovremeno je nezadovoljan vladajućom crno-crvenom koalicijom zbog troškova svakodnevnog života. Struju, stanarine i gorivo smatra preskupim, a kao primjer navodi breskve koje prodaje za 2,99 eura po kilogramu. Prije 25 godina, prisjeća se, koštale su 1,50 njemačkih maraka, zbog čega kaže da bi rado vratio nekadašnju valutu. Omer i dalje podržava njemačku finansijsku i vojnu pomoć Ukrajini, ali smatra da bi političari trebali više pažnje posvetiti domaćoj ekonomiji. Ima i primjedbe na migracijsku politiku. Govoreći o ulici Sonnenallee i broju Arapa koji se tamo nalaze, kaže da je to „čak i za njega previše“. Ipak, naglašava da nikada ne bi glasao za AfD jer mržnju koju, prema njegovim riječima, ta stranka širi smatra nepodnošljivom. U blizini, ispred jednog lokala, sjedi 22-godišnji Ahmed, Kurd iz Iraka koji je u Njemačku došao prije sedam godina. Trenutno radi takozvani mini-job, a nada se da će nadoknaditi propušteno školovanje, pronaći pravi posao i voditi normalan život. Nema pravo glasa, ali je upoznat s AfD-om. Kaže da ga rasizam koji dolazi od te stranke rastužuje, dok se slaže s deportacijom stranaca koji krše pravila i čine krivična djela. Takvi ljudi, smatra Ahmed, moraju napustiti Njemačku. Hasan, 50-godišnjak koji je prije 20 godina stigao iz Ankare, još se nada da odlazak neće biti potreban. S naušnicom, sijedom kosom vezanom u rep i naočalama za čitanje na glavi, sjedi ispred prodavnice elektronike u kojoj radi i posmatra prolaznike na trgu Kottbusser Tor, poznatom kao „Kotti“. Njemačku je, kaže, zajedno sa svojim turskim sunarodnjacima povezivao sa slobodom, demokratijom, tolerancijom i blagostanjem. Sada, zbog jačanja AfD-a, smatra da se zemlja kreće u pogrešnom smjeru. Planove te stranke vidi kao prijetnju svemu zbog čega je Njemačku smatrao zemljom vrijednom života i voljenim domom. Pravo glasa ima već deset godina i namjerava podržati stranku Die Linke kako bi poslao političku poruku. Ipak, ako ne bude jasne većine protiv AfD-a, priznaje da bi i on na kraju mogao trajno napustiti Njemačku.