(Ne)kultura iz kuća izašla na ulice
Loš odgoj i manjak empatije preplavili su naše društvo, pa se sve to prelilo na ulice bh. gradova, odnosno u kulturu saobraćaja
Saobraćajna (ne)kultura u Sarajevu, ali i u svim drugim dijelovima naše zemlje, mnogo je više od poštivanja saobraćajnih znakova i pravila. Ona je svojevrsno ogledalo naše svakodnevne pristojnosti, strpljenja i odnosa prema drugima. A kada pogledamo oko sebe, prizor oslikava sve osim kulture. Stručnjaci ističu da ima mnogo toga za popraviti, od onoga što nosimo iz kuće do strožijih i preciznijih zakona. Rješenja su predložena, ali ih na nivou Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine niko ne čita. - Kad vas nije briga za drugog čovjeka, za drugog učesnika u saobraćaju, kad vas nije briga za pješaka, za stariju osobu ili dijete koje ide u školu, onda vi parkirate vozila po trotoarima, ispred ulaza, na invalidskim mjestima, na prilazima prodavnicama, javnim ustanovama, kaže nam Semir Šut, magistar kriminalističkih nauka, dodajući da je to masovna pojava u društvu. Poseban rizik u saobraćaju već nekoliko godina su i prevozna sredstva za koja u našoj zemlji još ne postoje regulative. - Električni romobili su opasna prevozna sredstva za koja u našoj državi nemamo tehničku regulativu, nisu zakonom predviđeni. Ne znamo čak ni ko smije da vozi takvo prevozno sredstvo, kojom površinom treba da se kreće, a ne znamo ni da li vozači romobila trebaju posjedovati sertifikat o nekom znanju, ističe Zlatko Kovačević, profesor Univerziteta u Tuzli, doktor nauka i dipl. ing. drumskog saobraćaja. Konstatira da svakodnevno vidimo mlade ljude koji sjede ili stoje na takvim prevoznim sredstvima, uglavnom, jedno, ali često i dvoje, pa i sa slušalicama na ušima. Ovim problemima pridružuje i one koji uživaju u prekoračenju brzine i vozače kvadova. - Nije dovoljno samo snimati brzinu kretanja i nakon godinu ili više poslati prekršajne naloge, jer to nije odgovarajući uticaj na popravljanje bezbjednosti saobraćaja, govori Kovačević, te se osvrće na kvadove, kao ozbiljan problem u sigurnosti svih učesnika prometa. - To su prevozna sredstva koja ni u kom slučaju nemaju definisan koeficijent stabilnosti niti su vozači koji upravljaju njima educirani i pripremljeni za takve situacije, zapaža Kovačević. Među nedozvoljenim radnjama u saobraćaju ne smijemo zaboraviti ni suvozače koji iz automobila izlaze gdje im je zgodno, ali ni pješake koji pretrčavaju mimo semafora, čak i na raskrsnicama. Stručnjaci navode da nam je saobraćajna kultura na jako niskim granama i da se rješavanje ovog problema treba spustiti do obrazovnog sistema. - Nije dovoljno educirati samo buduće mlade vozače. I starim vozačima koji su položili vozački, pa namjerno zaboravili ono što su morali znati na ispitu, treba određena edukacija, ukazao je na još jedan veliki problem Kovačević i kao rješenje za ublažavanje tih problema predložio primjerene edukacije djece već od predškolskog uzrasta. Posljedice saobraćajne nekulture redovno posmatramo kroz stradanja i onih za volanima, ali i pješaka. Struka je odavno zabrinuta i već dugo apeluje da se nešto mora poduzeti, ali... - Struka se pita, međutim, problem je provođenje onoga što struka kaže, jasan je Šut, koji priznaje da je niz prijedloga upućen u PSBiH i ostao tamo. - Problem su političke blokade na nivou Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, gdje se ne žele donositi propisi koji su u nadležnosti države, zaključuje Šut. Ni mišljenje učesnika u saobraćaju nije drugačije. - Što se tiče vozača, nekad sam zadovoljna njihovim ponašanjem, nekada nisam. Generalno, ne smatram da im je lako. Što se tiče pješaka, i oni su pogubljeni, dezorijentisani, ali to je sve, jednom riječju, neuređenost kompletne infrastrukture, što je jedna od slabijih tačaka našega društva, kaže nam Belma Galizović, a razgovoru se pridružuje učenik Eman Sejtarija. - Mislim da se malo držimo zakona, pogotovo ovi električni trotineti, zapazio je Eman i primijetio da su dodatno uticali na povećan broj nesreća, a za vozače motornih vozila kaže da su ovi sa Balkana prepoznati po tome što vole divljati cestama. U susret nam stiže Edin Rizvo, i to iz Pariza. - Neobično mi je da nemamo toleranciju u saobraćaju. Svađamo se i raspravljamo dok je to u urednim zemljama regulisano bolje, kaže Edin, dodajući da trebamo imati rigoroznije kazne. Saobraćajna nekultura u našoj zemlji, prema mišljenjima i struke, ali i građana, zahtijeva mnogo ozbiljniji pristup, počevši od odgojno-obrazovnog sistema, kulture ponašanja u porodici i treba biti popraćena strožijim i preciznijim zakonima. Kako su istaknuli stručnjaci, problem saobraćajne nekulture povukao je sve slabosti društva, od nasilja među djecom, koja kada polože vozački, tu bahatost nose i za volanom, do nedostatka empatije i uvažavanja prava drugih.
IZVOR: oslobodjenje.ba