Kad glasaju živi
Treba biti pošten i priznati da je realan birački spisak važniji od velikog biračkog spiska
Kažu da nas je manje glasalo. Manje glasača nego ranije, manje ljudi na biračkim mjestima, manje građana koji izlaze da iskoriste svoje biračko pravo, tako i brojke pokazuju, ali možda bi cijelu priču trebalo pogledati i iz drugog ugla. Možda nije samo nedostajalo onih koji imaju pravo na glasanje, nego je „nestašica“ i onih koji su godinama bili na biračkim spiskovima, a odavno nisu među živima. Jer nije nikakva tajna da su birački spiskovi u Bosni i Hercegovini godinama bili predmet sumnji i rasprava. Imena ljudi koji su preminuli znala su ostajati u evidencijama, pa smo tako imali paradoks da je na papiru više birača nego što u stvarnosti ima ljudi koji mogu stati u red, uzeti olovku i zaokružiti kandidata. I ako se konačno približavamo tome da broj ljudi na biračkim spiskovima odgovara broju onih koji zaista mogu glasati, onda taj podatak ne treba posmatrati samo kao još jedan dokaz da nas je sve manje. Demografija jeste ozbiljan problem. Ljudi odlaze, stanovništvo stari, mladi napuštaju zemlju, a prirodni priraštaj godinama nije na strani Bosne i Hercegovine. Ali istovremeno treba biti pošten i priznati da je realan birački spisak važniji od velikog biračkog spiska. Bolje je imati manje birača na papiru, ali stvarnih i živih, nego milionske evidencije u kojima se godinama pojavljuju i oni koji više ne mogu glasati. Možda je zato ovo jedan od onih podataka koji na prvi pogled izgleda zabrinjavajuće, ali u sebi može imati i nešto pozitivno. Manje nas je, to je činjenica koju ne treba uljepšavati. Ali ako je među tim „manje“ i manje mrtvih na biračkim spiskovima, onda je to barem jedna stvar koju možemo pozdraviti. Jer na izborima bi, ipak, trebali odlučivati živi, kao što se to ovog puta bez dileme i desilo.
IZVOR: avaz.ba